Sjajan koncert podarila je svojim sugrađanima mlada pazinska pjevačica Iva Gortan, prvi put nastupivši na samostalnom koncertu pred domaćom publikom u ispunjenoj dvorani Istra pazinskoga Spomen doma.
Ni sama nije očekivala toliko publike, rekla je pozdravljajući sve koji su je došli slušati, i priznala da pred svoje sugrađane izlazi s tremom, koju međutim razbija ohrabrenje viđenjem i mnogo poznatih lica u publici. Mnoga su od tih lica vjerojatno zdušno navijala za nju kada je početkom ove godine nastupila u televizijskom natjecateljskom showu The Voice, pokazavši tamo izuzetan talent i zasluženo došavši do polufinala.
Ovaj je koncert Iva Gortan međutim najavila kao nešto sasvim drugačije od onog viđenog u The Voiceu, a tako je i bilo: repertoar je bio vrlo suptilno odabran, komoran, stilski ujednačen, prilagođen njenim raskošnim glasovnim mogućnostima, ali i osobnim glazbenim preferencama.
Vjerojatno nikad kao dosad, osim možda u vrijeme koncerata grožnjanske ljetne glazbene škole ili bandova Boška Petrovića (u vremenima prije Ivinog rođenja), u Pazinu jedan u biti jazz koncert nije okupio toliko publike. Zaneseni su bili izvođači, ali su za zanos imali razloga i slušatelji.
Lagani jazz standardi, melodije poznate iz mjuzikala, špica kasnovečernjih glazbenih emisija, filmova, pa čak i iz crtanih filmova, činili su okosnicu programa ovog koncerta, a u središnjem dijelu lijepo su se nanizale i obrade poznatih domaćih evergreena, onih koje znamo u izvedbama neprolaznih zvijezda poput Ive Robića ili Josipe Lisac, pa do grupe Mayales.
Iva Gortan odlično vlada dinamikom i glazbenom ekspresijom, ritam joj je trajno ugniježđen u glasnicama, a fini vez glasovnim sinkopama ili čak u slučajevima kada se prateći instrumentalisti razmašu preuzimanje uloge pratećeg instrumenta vlastitim glasom kao da su joj urođene vrline; a k svemu tome uporaba krešenda i dekrešenda kao glazbenih alata njenim je izvedbama dala izuzetno osobni, gotovo autorski pečat.
Iako su pjesme koje je izvodila sve odreda poznate, svaka je zvučala vrlo drukčije od originala, čak kao da se težilo da se od originala što više udalji kako bi se, uz svima dragu pjesmu, dolično istaknule i osobine izvođača.
U takvom formatiranju izvedenih pjesama uz vokal Ive Gortan ključnu je ulogu imao i glasovir pod rukama Alda Foška, koji je daleko nadišao ulogu glazbenog pratitelja pjevačice već je u svakoj pjesmi bivao ravnopravni i jednako važni izvođač, odnoseći se i prema virtuoznim bravurama i prema duhovitim glasovirskim upadicama kao jednako vrijednim gradivnim tkivima glazbene izvedbe.
U po nekoliko pjesama gostovali su Petar Matošević na tenor saksofonu i Robert Meister na gitari, doprinoseći stilskoj raznolikosti koncerta i zajedno s Ivom Gortan zorno pokazujući kako jazz nije glazbeni stil, već glazbeni svijet u koji je moguće smjestiti raspoloženja u rasponu od kišne melankolije do plesne razuzdanosti.
Jako zadovoljna publika je dugačkim pljeskom zaslužila i bis, a nakon prvog koncerta Ive Gortan u rodnome gradu ostalo je još samo jedno pitanje - kad će sljedeći? (D. ŠIŠOVIĆ)