Korupcija je rak-rana našeg društva, dvadeset godina hrvatske samostalnosti i suverenosti obilježio je dugi niz korupcijskih afera. Je li netko pokušao u Hrvatskoj izracunati koliko je toga pokradeno, odnosno koliko je javnog novca završilo u džepu korumpiranih pojedinaca?
U Italiji se to cini svake godine jer najviše državne sudske instance godišnje podnose završni izvještaj o svim korupcijskim aferama. Dakle, u 2011. korupcija je u Italiji progutala 60 milijardi eura, to je konacna bilanca poslovanja tijekom kojeg javni novac odlazi u privatne džepove. Naši susjedi su na samom svjetskom vrhu po stupnju korumpiranosti.
Talijanski državni odvjetnik Roberto Scarpinato, koji je poznat, izmedu ostalog, i po tome što je kao tužitelj vodio dug proces protiv bivšeg premjera Giulia Andreottija zbog suradnje s mafijom, veli da je taj iznos deset puta veci od onog što je korupcija obrtala pocetkom devedesetih godina prošlog stoljeca kada je buknula poznata korupcijska afera "Mani pulite" (Ciste ruke) o nezakonitom financiranju politickih stranaka.
Lupeži i razbojnici
Tijekom susreta u Udinama Scarpinato je podsjetio da je Papa Benedikt XVI. izjavio da se država bez zakona pretvara u bandu razbojnika i dodao da je broj razbojnika i lupeža u Italiji u stalnom porastu.
No, ono što je zanimljivo u cijeloj toj prici i za nas u Hrvatskoj je teza Scarpinata da postoji uska uzrocno-posljedicna veza izmedu širenja korupcije i pada životnog standarda, odnosno kvalitete života milijuna Talijana pogodenih sadašnjom krizom. Istaknuti predstavnik talijanskog sudstva objašnjava da se sve do prve polovice devedesetih godina prošlog stoljeca korupcija, odnosno vrtoglavo povecanje javne potrošnje koja se korupcijom hranila i debljala, financirala inflacijom, odnosno štampanjem friškog novca.
Nakon što je Italija pristupila i prihvatila odredbe ugovora iz Maastrichta, koji je stupio na snagu 1993., država je bila prisiljena prihvatiti rigidna pravila o kontroli povecanja javne potrošnje pa je inflacija prestala biti sredstvo pokrivanja krade.
Dakle, Europska unija s jedne je strane postavila nov sistem kontrole javnog duga, no s druge prihodi korupcijskih afera i dalje su vrtoglavo rasli dostižuci upravo u 2011. nevjerojatnu brojku od 60 milijardi eura. S obzirom na to da je kontrola inflatornih kretanja prioritetna i nadnacionalna obveza, valja se priupitati odakle su razne korupcijske afere crpile toliko novca.
- Jednostavno i bolno, novac se crpi isisavanjem iz fondova kojima se financira tzv. socijalna država: manje novca školstvu, zdravstvu, institucijama za njegu maloljetnih, starih i nemocnih osoba, manje novca za tzv. socijalne amortizere kojima se pokrivaju potrebe sve veceg broja nezaposlenih. Bogatstvo zajednice i dalje ostaje plijen korumpirane manjine, veli Scarpinato.
Cesto citirani "Transparency Internacional" naveo je kako je na indeksu percepcije o korupciji Italija za dvije godine došla sa 63. na 69. mjesto. Talijani se baš ne raduju što su u poretku uz recimo Ganu ili Samou a u EU su cetvrti otraga, lošiji u tom poretku od njih su samo Grcka, Rumunjska i Bugarska. Te brojke nose svoje buduci da ova navedena medunarodna organizacija procjenjuje kako svaki nazadak u poretku korumpiranih donosi 16 posto manje inozemnih investicija. Na drugoj strani svako poboljšanje privlaci inozemna ulaganja.
Život brži od zakona
Jasno je da percepcija Italije u europskom okruženju nije sjajna, iz država diljem Unije promatraju što se dogada s južnije strane Alpa. GRECO (Group of States Against Corruption), organ EU za prevenciju i suprotstavljanje korupciji je u svome nedavnom izvješcu izrazio zabrinutost jer nema koordiniranog nacionalnog programa i spomenuo je "tek djelomicnu neovisnost struktura pozvanih na suprotstavljanje korupciji u javnim službama".
U Italiji se u meduvremenu ceka definitivno izglasavanje novog zakona protiv korupcije, kojeg je dala još Vlada Silvija Berlusconija u ožujku 2010. godine, a za sada je prošao proceduru u Senatu. U meduvremenu ministrica pravosuda Paola Severino je najavila reforme kako bi se sankcionirala korupcija unutar pojedine tvrtke. Uglavnom, za sada život u Italiji tece brže od zakonskih normi.
Istina, nakon što je Mario Monti preuzeo vladu tradicionalna talijanska politicka elita, medu cijim redovima sjede mocnici upleteni u niz korupcijskih afera, stavljena je trenutno u mirovinu. Cijelo je talijansko društvo sada usredotoceno na bolne nametnute rezove i na povecanje poreznog pritiska za talijanske prosjecne porezne obveznike. No, za manje od trinaest mjeseci dogodit ce se novi izbori i povratak starih politicara.
U Hrvatskoj vlada optimizam glede nove Vlade i sposobnost novih vladara da se napokon obracunaju s korupcijom, koja je kao i u Italiji, zahvatila gotovo sve vitalne organe države. Postavlja se iznova pitanje kako prekinuti lanac i kako povratiti novac? Talijanski sindikati jedinstveni su u konstataciji da je vlada Marija Montija oštro nasrnula na džepove prosjecnog Talijana i da je blago zalupila na vrata banaka koje cuvaju milijarde ukradenog novca u Italiji, u monegaškoj kraljevini, u bankama poreznih oaza diljem svijeta.