Manifestacija "Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće" u društvenom domu u selu Šivati kraj Žminja okupila je velik broj posjetitelja koji su u sat vremena smazali glavninu izloženih peciva, što znači da su se kuharice i kuhari potrudili dati najbolje od sebe.
Susret s "vazmenim ručienjen po žminjski" otvorili su dvoglasnim pjevanjem na tanko i debelo, karakterističnim za Žminjštinu, Milan i Marija Kranjčić, da bi potom na roženicama uslijedili Marko Kuhar i Andrea Hrelja s mantinjadom.
Milica Kranjčić je govorila o domaćim užancama, Linda Juraković o perspektivama uskrsnih običaja, recitirala je Marija Sošić, nastupila udruga "Spod Učke" iz Šušnjevice, dok je najveću pažnju ipak privukao pomladak lokalnog folklornog društva koji je plesao istarske narodne plesove.
- Va svake butege se more kupit istarska pinca, to je industrijski proizvod ki nema veze s našon istrijanskon pincon ka, tu ste se mogli uvjerit koliko triebe vremena i truda za nju napravit i još pod čerepnjon, znači sve skupa tri ure i pol, kaže inicijator manifestacije, svojevrsni alfa i omega za pince, Mirando Mužina koji smatra da bi manifestacija možda mogla iznjedriti pincu kao autohtoni proizvod za šire tržište, ali nisu ostali samo na tome.
- Već kad delamo pinco da ljudima pokažemo ka hrana se je jela na vazmeno jutro. Od poglavuljini, to bi bija kraj od panceti, jer su ljudi nekad pancetu samo za luše prilike držali. Onda jaja, način na ka se piturevaju (tradicionalno kuhanjem u ljuskama od žbule, ali i u cikli ili koprivama op.a.) pa starinski dugovječni luk, kolači jajarica, štrudel i povetice, nabraja što se sve moglo vidjeti te dodaje da je prvi put uspješno promovirana istrijanska supa s pincom umjesto starim kruhom. Želja organizatora je okupiti "sve Istrijane, od Cresa do Trsta" za jedno ognjišće što s obzirom na gužvu koja je vladala nije toliko nestvarna ideja. Mnoštvo naroda pratilo je prezentaciju spravljanja pince s "pokaznim miešanjem i pečenjem na ugnjišće pod čerepnjon".
- Kako prontat pinco?, odgovara protupitanjem Kristina Radetić Bertetić kojoj je pomagala Sara Mužina i odmah slijedi odgovor. "Va posodo ili dasko stavit moko, va sried napravit jeno škuljo i va njo stavit zmrvljeno feco i dodat cuker i jedan dec mlieka. Zmiešat i puštit da se feca malo nadigne. Na druge posode zmiešat jaja, vrhnje, mlieko, vanilin cuker, rastopljen maslac, suho grojze, rakijo, rum i naribani kori od limuna i naranči, pa se sve to skupa zmieša z muokon. Tiesto nesmie bit preveć na trdo umiešano. Tiesto puštit na teple mieste da se diže otprilike jeno uro. Nakon uri vremena tiesto treba premiesit i storit od njega jeno baloto. Va vrhe prerezat na formu križa, namazat žutanjkom od jaja i opet puštit pol uri da se diže. Peć na pećnici na otprilike 180 stupnji. Pečeno premazat s maslacom i posipat s cukerom", otkrila nam je čitav recept.
Pekla su i tri općinska načelnika - Ivan Mijandrušić (Gračišće), Dalibor Macan (Svetvinčenat) i Marko Križman (Žminj) - međutim, veću je pažnju izazvalo njihovo natjecanje u pičenju jaja gdje se Macan pokazao vrlo vještim. No, ipak je samo jedan majstor kojeg smo pitali kad se prvi put susreo s pičenjem.
- Kad smo prišli od male maše doma je bila marenda po starinski, svi skupa smo se pomolili i pojeli ono ča je blagoslovno bilo, i komoć smo čekali da pride jena ura za polne da gremo svi na jaž kadi smo se svi dica skupili da pičimo jaja, kaže Josip (Jože) Modrušan koji danas živi u Štinjanu dodajući da je tih 50-ih godina bilo takvih majstora koji su znali bez problema isprve "zadet jaje". Za plesnu zabavu do dugo u noć pobrinuo se Trio tići. (Napisao i snimio A. DAGOSTIN)