Sporazum kojim Župa Dajla u sastavu Porecke i pulske biskupije predaje dio zemljišta bivšeg benediktinskog samostana u Dajli benediktincima iz talijanske Praglie, odnosno njihovoj hrvatskoj tvrtci Abbazia d.o.o. sa sjedištem u Puli, obuhvaca 110 katastarskih cestica u k.o. Brtonigla i Novigrad, s blizu 190 hektara uglavnom poljoprivrednog zemljišta. To odgovara brojci od 186 hektara koju biskupski vikar Ilija Jakovljevic spominje kao zemljište u vlasništvu te župe.
No, Župa Dajla, odnosno u njeno ime biskup porecki i pulski Ivan Milovan, proteklih je godina, prema istom izvoru, prodala (ili unijela u kapital trgovackih društava) nešto više od 190 hektara zemljišta. Vjerojatno stoga po sporazumu mora dodatno obeštetiti benediktince s cetiri milijuna eura. Plus platiti niz troškova sudskih i upravnih postupaka koji su se vodili, u tijeku su ili ce ih još biti u ovoj velikoj nekretninskoj prici.
Sva ta prostranstva - ilustracije radi rijec je o površini od, recimo, oko 750 nogometnih igrališta - koncem 90-ih i pocetkom prošlog desetljeca Republika je Hrvatska dala (vratila) Župi Dajla. Uglavnom temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunisticke vladavine.
Sumnjivo sljedništvo
Nastavljajuci istraživati pravni temelj po kome je Župa Dajla dobila vlasništvo nad nekretninama bivšega benediktinskog samostana, jucer smo u Zemljišnoknjižnom odjelu Opcinskog suda u Bujama našli još tri djelomicna rješenja bujske ispostave Ureda za imovinskopravne poslove u Istarskoj županiji kojima se toj župi, kao pravnom sljedniku benediktinskog samostana (iako neki strucnjaci kažu da to sljedništvo nije sasvim cisto), daje (vraca) imovina oduzeta agrarnom reformom u Titovoj Jugoslaviji. Kao i u tri rješenja o kojima smo pisali pred neki dan, i njima je obuhvaceno puno više zemljišta nego što ga Župa Dajla sada prepušta Abbaziji d.o.o.
U sva tri rješenja rijec je o poljoprivrednom zemljištu u k.o. Novigrad. Po onom iz listopada 1997. vraceno je 16 cestica ukupne površine blizu 60 hektara. Drugo rješenje, iz srpnja 2000., obuhvaca 48 cestica ili njihovih dijelova, a ukupna površina je takoder blizu 60 hektara. Još oko 13 hektara, s nekoliko poljskih kucica, vraceno je rješenjem iz travnja 2001. u kome je navedeno deset cestica ili njihovih dijelova.
S dvjestotinjak hektara koje smo prošloga tjedna našli u još tri rješenja, dolazimo do oko 330 hektara, uz napomenu da smo stotine parcela doista odoka zbrajali. Je li to sve što je dano (vraceno) temeljem Zakona o naknadi za oduzetu imovinu, ne znamo.
Pokušali smo jucer u županijskom Uredu za imovinskopravne poslove pitati, ali nije bilo srece. U Bujama ne govore ništa za novine, a u pulskoj središnjici procelnica Slobodanka Vale je na godišnjem. Htjeli smo pitati predstojnika Ureda državne uprave u Istarskoj županiji Mladena Tomljenovica tko bi nam mogao dati taj podatak, ali i on je, kaže šinjora na telefonskoj centrali, na godišnjem.
Spomenute informacije iz Biskupije kazuju da je u Dajli i okolici država Crkvi vratila oko 380 hektara. Razlika u odnosu na šest rješenja Državne uprave koja smo analizirali iznosi više od 30 hektara, a još tocno 30 hektara, zapravo i 3.682 cetvorna metra povrh, objašnjava jedna presuda Opcinskog suda u Bujama donesena u svibnju 1996. Njome je utvrdeno da "Samostanu Kasinskih Benediktinaca Dajla" nije prestalo pravo vlasništva na 30 hektara poljoprivrednog zemljišta, koliko mu je, najmanje, trebalo biti ostavljeno kad mu je 1947. Jugoslavija agrarnom reformom oduzela sva dobra.
Naime, po Zakonu o agrarnoj reformi samostanima i vjerskim ustanovama od velikog znacaja i povijesne vrijednosti, a takvim je benediktinski samostan u Dajli ocijenjen, trebalo je biti ostavljeno u vlasništvo barem 30 hektara poljoprivrednog zemljišta, kao tzv. agrarni minimum.
U samostanu - škola i ambulanta
Tom presudom, koju je inace donio tadašnji opcinski sudac Ivan Milanovic, zemljište je, na ukupno 16 cestica koje su bile pogodne za vracanje, pripalo Župi Dajla koja se na sudu legitimirala kao univerzalni pravni sljednik spomenutog samostana, a prema darovnoj izjavi i punomoci još iz veljace 1975. godine. Ovo se uklapa u objavljene informacije da su Župa Dajla i benediktinci iz Praglie imali i davni dogovor oko iskanja povrata imovine, barem one minimalne.
Presuda je zanimljiva jer u njoj nalazimo i podatak da je benediktinski samostan u Dajli bio vlasnikom niza stambenih i gospodarskih zgrada u Dajli i 580 hektara (brojka puno veca od sume vracenog!) poljoprivrednog zemljišta u katastarskim opcinama Novigrad i Brtonigla. Poslije agrarne reforme u vlasništvu Katolicke crkve ostala je samo - crkva sv. Ivana Krstitelja u sklopu samostana.
O znacaju samostana u obrazloženju presude citamo da je pri njemu djelovala i škola, uzdržavana njegovim prihodima, ambulanta, ljekarna pa i lijecnik-kirurg koji je bio na besplatnom raspolaganju stanovništvu. Samostan je k tome pružao utocište nezbrinutima, dijelio hranu siromašnima, a financirao je i školovanje ucenika i studenata, više od 50 godišnje.
Ovdje valja podsjetiti da katastarske cestice na kojima su samostanske zgrade nisu predmetom sporazuma Župe, Biskupije i benediktinaca, a nismo ih našli ni u sedam spomenutih akata temeljem kojih je Crkvi hrvatska država vracala imovinu. Možda su te nekretnine - i još onih 200 i "kusur" hektara koji nam "fale" u racunici - bile predmetom isplate optantske naknade benediktincima od 1,7 milijardi lira, koje se spominju u medijima?
Nažalost, zbog godišnjih odmora nadležnih šefova u županijskoj Državnoj upravi još nismo uspjeli doznati postoji li uopce u Istri popis optanata kojima je i za koje nekretnine isplacena ili trebala biti isplacena naknada i jesu li na njemu i nekadašnji benediktinci iz Dajle. Niti smo u zemljišnim knjigama uspjeli rekonstruirati povijest vlasništva nad samostanskim zgradama jer za podatak o broju stare izmjere u bujskom katastru moramo cekati tjednima. Zbog godišnjih odmora.