Upitali smo naše sugradane na što su u upravo otišloj godini najviše trošili, odnosno na cemu najviše štede. Evo njihovih odgovora.
Ivana Velenik, ugostiteljica, Novigrad: Najviše trošimo za struju, grijanje i prehranu. Struja je konstantno skupa, cijena nafte raste svakih nekoliko mjeseci i troškovi života se neprestano povecavaju. Što se prehrane tice, sitnice kupujemo u Novigradu, dok po vecu špežu idemo u Trst bar jednom mjesecno. To nam je ponovno isplativo, uz sve troškove prijevoza.
Mislim da imam srece zato što radim u obiteljskom lokalu, ali to je posao u koji puno treba ulagati i prebroditi iducu godinu koja, s obzirom na trenutne pokazatelje, sigurno nece biti laka. Bez obzira na krizu, postoje stvari kojih se sigurno ne namjeravam odreci. Pice s društvom, zajednicke vecere i druženje luksuz su, ako ih uopce tako možemo nazvati, bez kojeg ne mogu!
Marijan Crnac, umirovljeni financijski službenik, Buzet: Najveci trošak u mom kucanstvu je prehrana. Za razliku od nekih sumještana koji po špežu odlaze u Trst, kupujem je u trgovinama u Buzetu, jer za odlaske u susjedne gradove jednostavno nemam vremena. Iako sam u mirovini, još sam uvijek aktivan, bavim se raznim poslovima, medu ostalim i pcelarstvom. Imam tri kcerke, sve su vec zaposlene, tako da na srecu u ovim recesijskim vremenima ne moram još razmišljati i o troškovima njihova školovanja. U slucaju besparice nikada se ne bi odrekao jutarnje kave s prijateljima ukoliko se o tome uopce može govoriti kao o luksuzu.
Goran Velan, student, Pazin: Najveci mi je trošak stanarina, jer živim kao podstanar u Trstu, a najam stanova je dosta skup, otprilike kao u Zagrebu. Takoder dosta trošim na prehranu, premda su u Trstu, s izuzetkom restorana, cijene hrane u trgovinama jednake ili jeftinije nego kod nas. U slucaju besparice nikad se ne bih odrekao pica s društvom, jer je to ulaganje u socijalni kapital.
Eligio Bosazzi, glazbenik, Rovinj: Ova upravo otišla godina nam je bila zbilja recesijska. Iako smo radili i više nego drugih godina itekako smo osjetili krizu. Velik dio hrane dobivamo iz polja, buduci da supruga prodaje na tržnici proizvode svog oca, no na hranu i dalje odlazi najveci dio obiteljskog budžeta. Osobno sam smanjio broj popušenih cigareta. To ce vjerojatno biti i dio uštede u ovoj godini. Polako se odvikavamo svih užitaka. Ono cega se u 2011. necu odreci bit ce supruga i djeca, kojima cu nastojati ispunjavati neke od manje skupih želja.
Tihana Zambon, profesorica engleskog i hrvatskog jezika, Kršan: Naš najveci trošak je grijanje. Imamo centralno na naftu, a tijekom jedne zime rezervoar od tisucu litara punimo dva puta. Grijemo se i na drva, ali povremeno, više radi ugodaja. Neke osnovne namirnice kao što su mrkva ili salata rastu nam u vrtu, a ostalo nabavljamo u ducanu. Za vecu «špežu» idemo u neki labinski trgovacki centar. Kucnom proracunu ne doprinosim jer živim «mjesec unatrag», odnosno placam kreditnom karticom za koju racuni stižu sljedeci mjesec. Tako ce i biti dok ne pronadem stalan posao. Trenutno radim honorarno, dajem instrukcije ili se bavim prevodenjem.
Od stvari kojih se ne bi mogla odreci, na prvom mjestu je internet, putem kojeg placam racune te tražim posao. Isto vrijedi za auto, koji mi je neophodan jer ne živim u gradu. Treca stvar koje se ne odricem je kava s prijateljicama, što mi je postalo dnevna rutina, a uz to ide i kutija cigareta na dan. Ne bih se odrekla ni putovanja jer ako je «low budget» uvijek se može odvojiti za tako nešto.
Danijel Šarkanj, umirovljenik, Ližnjan: Najviše se troši na režije i hranu, a štedi se na svemu. No, ne može se puno štedjeti. Covjek se mora okupati i paliti svjetlo. Imam 996 kuna mirovine i to sve ode na struju, vodu i za odvoz smeca. Supruga radi, a imamo kcer studenticu u Puli. Samo jedna knjiga košta nekoliko stotina kuna, ali snalazi se, kopira ih… Nemam se cega odricati, ne pijem i ne pušim.
Najveca tragedija je što cijene stalno rastu, a mirovine i place su iste. Košarica iznosi šest tisuca kuna i to bi trebala osigurati država jer svatko mora imati pravo na dostojan život. Kako ce netko preživjeti sa tisucu kuna mirovine? Živi se sve teže i teže.
Žitomir Klaricic, recepcioner, Vrsar: Najveci troškovi u našem kucanstvu su prehrana i grijanje. Špežu obicno radimo u velikim supermarketima i to najcešce u onom Konzumovom u Vrsaru jer nam je najbliže. Imamo jedan butežin u susjedstvu, ali u njega idemo kad nam iznenada zatrebaju neke osnovne namirnice, jer na kraju, da li se uputimo samo po kruh ili mlijeko u supermarket i potrošimo benzin ili platimo malo više u manjoj trgovini dodemo na isto. Ali za vece špeže sigurno se više isplati kupovati u velikim supermarketima. Dosta trošimo i na grijanje jer se grijemo na struju.
Ono cega se ne bih odrekao je odlazak u kazalište, cesto puta idem u HNK u Rijeku i protekle sam godine bio na svim tamošnjim opernim i baletnim predstavama. Ulaznice za reprize koštaju oko 50 kuna i mislim da to nije puno, najveci trošak je put, ali ako se nademo više nas zainteresiranih za predstavu podijelimo putne troškove.