Unezvijerena i uplakana žena prica u nevjerici da joj je suprug jedan dan došao s nevjerojatnom idejom - želi razvod braka, i to odmah i bez mogucnosti da promijeni mišljenje. Imaju troje djece u osnovnoj školi. Žive u kuci koju su podizali zajedno sa suprugovim roditeljima, ona radi za malu placu, on je ostavio sigurni posao u državnoj službi za dobru sezonsku zaradu.
Ona je svoj solidan posao zamijenila najprije rodiljnim dopustima, potom radom u sezoni, spremanjem po kucama da bi se popunio kucni budžet, i ne može vjerovati da joj se život ruši poput kule od karata.
Ovo je tek inacica uobicajene price koja se u nastavku može zakomplicirati raznim detaljima, ali na poznat nacin - kad se dvoje ljudi koji žive zajedno rastaju, sve ono najružnije iz covjeka najcešce ispliva na površinu. Tako ce muškarac, a neki put i žena, pokušati izbjeci placanje alimentacije, nastojat ce suprugu i svoju djecu iseliti iz kuce koju su zajedno gradili, zaprijetit ce ili upotrijebiti silu fizickih argumenata u podjeli krhotina.
Pri tome nema ogranicenja u nacinu maltretiranja i zastrašivanja dojucerašnjeg idealnog partnera/partnerice, a prica ce dobiti epilog na sudu. Djeca, ni kriva ni dužna, pritom trpe ogromnu štetu. Tako otprilike izgleda više od pet tisuca prica o razvodima brakova u Hrvatskoj, kojih je svake godine više.
Više od pet tisuca razvoda
Prema podacima iz publikacije "Razvedeni brakovi u Hrvatskoj u 2009." Državnog zavoda za statistiku proizlazi da su te godine sklopljena 22.382 braka, što je gotovo cetiri i pol posto manje nego godinu dana ranije, a raskinuto ih je 5.076, ili jedan posto više nego 2008.
U Hrvatskoj se razvede 22 posto vjencanih, što je iznimno visok postotak u odnosu na okruženje - u Italiji je stopa razvoda cetiri posto, u Grckoj i Španjolskoj šest, a za dva posto bolji smo i od Nizozemaca. Najviše se razvrgne brakova koji traju izmedu deset i 14 godina - njih 811. Više od polovice raskinutih brkova odnosi se na one od 10 do 25 i više godina.
Istarsko stanovništvo uglavnom prati nacionalni trend. U 2009. bilo je u citavoj županiji 319 razvoda, od kojih najviše, naravno, u Puli (135), potom u Porecu (31). Slijede Rovinj s 23 razvoda, Umag s 15, Labin s 14, Vodnjan s 11, Buje s 10, Novigrad s osam, Pazin sa šest i Buzet s cetiri.
Odmak od nacionalne statistike kaže da je u Istri najviše raskinutih dugovjecnih brakova - onih od 25 i više godina - cak 93 od 319 razvoda, dok je u Hrvatskoj najviše raskinutih brakova od deset do 14 godina. Zato je u Istri veci broj raskinutih brakova bez uzdržavane djece (124).
Ipak, razvrgnuto je 118 brakova s jednim djetetom za uzdržavanje, 71 brak s dvoje i šest brakova s troje i više djece koju treba uzdržavati. Kao i u ostatku Hrvatske, velika vecina uzdržavane djece prilikom razvoda braka dodijeljena je majkama - u 167 slucajeva, a samo u 16 slucajeva ocevima, odnosno u 11 slucajeva oboma.
U Hrvatskoj je 2009. gotovo cetiri i pol tisuce malodobne djece doživjelo vecu ili manju traumu zbog razvoda braka svojih roditelja.
Sve stariji u bracne vode
Cinjenica je da od 1975. do danas broj sklopljenih brakova stalno pada, ljudi koji sklapaju brak sve su stariji (žene prosjecno 27 godina, muškarci 30), dok je broj razvedenih u porastu, a najcešce se rastaju žene i muškarci izmedu 30. i 39. godine.
U ovoj prici postoji još jedan iznimno važan podatak - gotovo 64 posto brakova u Hrvatskoj sklopljeno je u crkvi. A Crkva brak tretira kao jedan od svetih sakramenata - kad ga jednom preuzmete, ne možete ga vratiti. Život, pak, pokazuje da ljudi to cine bez zadrške.
Razvod je tema koja zaokuplja mnoge ljude - one koji još nisu u braku, kao i one koji jesu. Postoje virtualni forumi koji se bave samo tom temom.
- Ljudi ne razumiju što se dogada - moj djed je ukrao baku da bi se oženili i živjeli su zajedno 60 godina, piše jedan forumaš. Drugi odgovara da se ljudi ne prestaju razvijati nakon što udu u brak i da se može dogoditi da se supružnici razvijaju drugacije.
- Tko je jucer bio savršen partner, danas možda više nije, lamentira covjek koji misli da naše društvo omogucuje lagane razvode, pa im zato ljudi i pribjegavaju cim se jave problemi. Treci ce na to reci da je pretpostavka da su muškarac i žena koji stupaju u brak odrasli ljudi sposobni živjeti s posljedicama svojih odluka, pogotovo ako su izrodili djecu.
- Imaš jednog partnera, drugog, treceg, tražiš osobu s kojom bi mogao provesti ostatak života, a biološki sat otkucava. Potraga ne donosi rezultate, pa se i ocekivanja smanjuju, spuštaš prag, a to više nije to, to je racunica, ali ne želim reci da je brak prevazidena institucija, ali nešto nije u redu, mudruje osoba na forumu i na odlicnom je tragu.
Neki misle da se puno brakova sklapa samo zato što su žene u vezi ostale u drugom stanju, a jedan cinik veli da je možda tajna u postavljanju drugacijeg pitanja. Trebali bismo se pitati koliko možemo podnijeti njegove/njezine loše strane, a ne koliko nam se svidaju dobre. Neki ce ucestalost razvoda pripisati vremenu opceg otudenja pojedinaca, drugi pak govore da svakodnevne brige uništavaju caroliju privlacnosti zajednickog života, a ljudi ne razmišljaju prije braka da on ne donosi samo med i mlijeko.
- Prije žene nisu imale izbora, trpjele su loše brakove, batine… Ni danas nije sasvim drugacije, ali onog trenutka kada je pocela zaradivati, žena je sebi stvorila slobodu izbora, piše forumašica.
Loš brak = loš život
Loš brak znaci loš život, a ljudski život je prekratak da bismo ga prokockali. Brak ce uspjeti samo ako nadeš partnera koji želi isto što i ti, jer onda se razumijete i zajedno cete tražiti nacin da zadovoljite svoje potrebe.
U svakoj od ovih tvrdnji ima barem dio istine, a cini se kljucna ona koja kaže da u brak stupaju odrasli ljudi koji bi morali znati kako se nositi s posljedicama svojih odluka. Ali, nitko ih tome ne uci. Zapravo, najcešce se brak uzima zdravo za gotovo, kao nešto što treba uciniti na putu odraslog covjeka.
Jednako kao što u jednom trenutku morate pronaci posao i zaradivati za vlastiti život, morate imati krov nad glavom, možda i nekakav automobil ili motor, tako vecina u nastavku gleda i na osnivanje obitelji kao na logicni slijed stvari. Treba imati supruga/suprugu i djecu. Ili, pak, kako kažu hrvatske statistike, mladi ljudi najlakše odustaju od osnivanja vlastitih obitelji, sve manje njih se ženi.
Oko nas je sve više samaca koji su zagazili u cetvrto desetljece života. Nema škole koja ce ljude pripremiti za brak, u kojoj ce saznati što je stvarno brak i što znaci na svijet donijeti djecu s nekim drugim bicem. Mladi ljudi promatraju i cijene brak na temelju istih onih elemenata na temelju kojih je netko u prošlom stoljecu ukrao ženu da bi se njome oženio - zaljubljenost, ocaranost, strast… nisu dovoljno dobar temelj bracne veze izmedu dvoje ljudi.
Brak je hod po žici, svakodnevna borba za preživljavanje, to je krhka biljka koja traži cjelodnevnu pažnju. (Sniježana MATEJCIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD NEDJELJE.