Mi smo jedni od onih koji su podignuli kredit da bismo išli na skijanje. To ce nas zadovoljstvo koštati toliko da cemo iducih pola godine imati samo za kruh, našalio se Mirko Matika iz Svetog Petra u Šumi kada smo ga jucer na Istarskom ipsilonu zatekli na putu na sedmodnevno skijanje.
Matika je, naime, jedan od desetak tisuca Istrana koji su prema procjenama turistickih agencija zimski odmor odlucili provesti na snježnim padinama susjednih zemalja. Zanimalo nas je koja su Istrijani odabrali skijališta, hoce li im taj sedmodnevni užitak ugroziti kucni budždet za iducih nekoliko mjeseci te koliko namjeravaju potrošiti.
Obiteljska tradicija
- Vec duži niz godina odlazimo na skijanje pa tako i ove, bez obzira na krizu. Radi se o obiteljskom izletu koji ne želimo propustiti. Važno je dobro se organizirati, odnosno na vrijeme poceti štedjeti pa iznos koji cemo potrošiti nije preveliki problem. Najveca stavka nam je skijaška karta jer smo se odlucili za onu koja povezuje nekoliko skijališta te je nešto skuplja od uobicajene, rekao nam je iznimno dobro raspoložen Matika, koji s obitelji i društvom ide u Italiju na skijalište u blizini Val Gardene gdje su unajmili apartman.
"Nismo od onih koji hranu nose sa sobom, vec se zaustavimo negdje u Italiji pa kupimo ono što nam je potrebno jer, nažalost, hrana je tamo ipak jeftinija", kaže nam ova grupa skijaša.
Suprotno od njih, Zoran Drakovic iz Peroja na skijanje je krenuo s punim automobilom hrane koju je kupio u hrvatskim trgovinama. Kaže da na taj nacin pridonosi našem gospodarstvu pa dio novca koji ce potrošiti za skijanje ipak ostaje u Hrvatskoj, odnosno u Istri.
- I sam se bavim turizmom pa znam na koji nacin stvar funkcionira. Ponekad me ljuti što sami sebe podcjenjujemo i dozvoljavamo da nas turisti koji dolaze kod nas omalovažavaju i izvoljevaju koješta, kaže nam Drakovic te nam prepricava svoje dojmove sa stranim turistima i pojašnjava dvostruka pravila.
"Kod nas se mjeri zapremnina hladnjaka, kvadratura mora biti tocna u centimetar, a ja sada, primjerice, ne znam kakav cu apartman dobiti na skijalištu", kazao nam je. Veli da su krenuli na skijalište Civetta u Italiji te da na taj nacin zimske odmore provode vec godinama. Što se tice cijene, kaže da bez dodatnih primanja koje ostvaruju skijanje ne bi bilo moguce jer je skupo, pogotovo za hrvatska prosjecna primanja.
Na putu na skijalište na odmorištu Bacve zatekli smo još mnoštvo skijaša, a medu njima i pet obitelji iz Pule, Tinjana i Pazina koje zajednicki provode zimski odmor. Teško skrivajuci radost zbog odlaska na skijanje, kazali su nam da su svjesni da je skupo, no uspjeli su izdvojiti nešto iz kucnog budžeta.
Iskoristiti dok je vrijeme
- Ovo nam je vec peta godina zaredom. Zahvaljujuci velikom društvu, planiranju i rezervaciji smještaja na vrijeme, uspjeli smo dobiti relativno povoljnu cijenu. Uštedimo i na hrani koju sami pripremamo u apartmanu tako da je skijaška karta najveca stavka, a krece se od 130 do 150 eura, rekao nam je Goran Hrvatin iz Tinjana.
Društvo se, naime, odlucilo za skijalište u Val Gardeni gdje ce provesti iducih sedam dana. Na termin u takozvanom bijelom tjednu odlucili su se zbog djece jer su na praznicima. Slicno su nam odgovorili gotovo svi skijaši koje smo jucer zatekli diljem Ipsilona.
Na krizu se, kažu, ne obaziru jer novac ce se ionako potrošiti, a doživljaji s putovanja ostaju zauvijek. Takoder, pojedinci s kojima smo razgovarali misle da se velika vecina odlucila na ovogodišnje skijanje jer smatra da im je možda posljednji put s obzirom na najave da ce se kriza još produbiti pa je bolje iskoristiti dok je još vrijeme.
Bilo kako bilo, ocito je da Istrani vole skijanje i odlaze krizi unatoc. Prema procjenama agencija, ove godine na skijanje odlazi deset do 11 tisuca ljudi, i to uglavnom na talijanska, austrijska i slovenska skijališta. Doduše, sve su popularnija skijališta u dalekoj Francuskoj, ali i ona u BiH. Buduci da ce svaki skijaš iz Istre prosjecno izdvojiti 400 eura, procjenjuje se da ce Istrani ove zime na skijanje potrošiti oko 4,4 milijuna eura, odnosno 33 milijuna kuna.