Za istarske sportaše u Titovoj Jugoslaviji prvo zlato na Olimpijskim igrama stiže 1972. u Muenchenu. Nakon zagrijavanja četiri godine ranije u Meksiku, gdje je kao 19-godišnjak boksao u četvrtfinalu, Mate (Teo) Parlov je na OI-ju u Muenchenu potvrdio status šampiona: došao je s titulom najboljeg u Evropi u poluteškoj kategoriji i u istoj se okitio olimpijskim zlatom, pobijedivši u finalu tehničkim nokautom Kubanca Carilla. Vjerojatno najbolji hrvatski sportaš svih vremena (nastavio je nizati svjetske titule u amaterskom i profesionalnom boksu) rođen je u Splitu 1948., ali je od tinejdžerskih dana i početka bavljenja boksom polovicom 1960-ih praktički čitav život bio vezan za Pulu i okolicu - kasnijih godina živio je u Fažani, a u Puli je imao kafić. Umro je u Puli 2008. Osim kao boksač Parlov je na Igrama sudjelovao i kao izbornik, vodio je jugoslavensku boksačku reprezentaciju 1984. u Los Angelesu gdje je postigla svoj najveći uspjeh - po jedno zlato i srebro i dvije bronce.
Moćna košarkaška reprezentacija Jugoslavije
U Muenchenu je za Jugoslaviju ponovo (prvi nastup imao je u Meksiku) nastupio i biciklist Cvitko Bilić iz Loborike osvojivši 21. mjesto na 100 kilometara ekipno. Poput Parlova i Bilić je na Igrama sudjelovao i kao selektor jugoslavenske reprezentacije - bilo je to u Seoulu 1988. Kad smo kod izbornika olimpijskih nacionalnih selekcija (u ovom slučaju hrvatskih), samo spominjemo boksačkog Pere Tadića iz Pule i zlatnog rukometnog Lina Červara iz Umaga, rođenog u selu Delići na Vrsarštini. Tadić, bivši boksač Pule, bio je selektor u Atlanti 1996. i Ateni 2004. U Ateni je Červar s rukometašima osvojio zlato, a u Pekingu 2008. "samo" četvrto mjesto.
Na Igrama u Muenchenu moćna jugoslavenska košarkaška reprezentacija računala je na odličje, ali bila je tek peta. Igrao je za njui uspješni centar Vinko Jelovac, rođen 1948. u Jelovcima na Tinjanšini, u mladosti Vrsaran, potom igrač u Puli i ljubljanskoj Olimpiji. Jelovac ipak nije ostao bez olimpijske medalje. Nakon četiri godine u Montrealu Jugoslavija je u finalu izgubila od SAD-a i ponovila ranije meksičko srebro. U Montrealu je u ekipi bio i nešto mlađi Željko Jerkov, također centar, rođen u Puli 1953., izvrsni igrač legendarne splitske Jugoplastike koji je prve koševe zabio u pulskom Istragrađevnom. Jerkov je medalju pozlatio 1980. u Moskvi pobjedom Jugoslavije nad Italijom (nije bilo Amerikanaca).
U Muenchenu je u jugoslavenskoj plivačkoj vrsti bio i rođeni Rovinjež Giansandro (Sandro) Rudan. Plivao je u kvalifikacijama obiju svojih omiljenih disciplina - na 100 i 200 metara slobodno. U jedrenju je ponovo, nakon Meksika, nastupio Lovranac Simo Nikolić koji je s Antonom Gregom, rodom iz Omišlja na Krku, u klasi Leteći Holandez dojedrio do zapaženog petog mjesta. Na OI-ju u Moskvi za Jugoslaviju je nastupio još jedan odlični istarski biciklist - Bruno Bulić, rodom iz Šišana kraj Pule, bio je 50. pojedinačno i osmi ekipno na 100 km. Na sljedećim Igrama 1984. u Los Angelesu u ekipnoj konkurenciji bio je deveti. U Montrealu je u kvalifikacijama na 800 metara trčao Puljanin Milovan Savić, član Atletskog kluba Pula. Odlični pulski atletičar, rođen u Novom Sadu, nastupio je u istoj disciplini i u Moskvi (trčao je u polufinalu) gdje je bio i član jugoslavenske štafete 4 puta 400. U Los Angelesu je kao olimpijska disciplina inauguriran windsurfing,a za Jugoslaviju je na dasci jedrio Dušan Puh, rođen u Kopru, član Jedriličarskog kluba Pirat iz Portoroža, kasnije uspješni međunarodni jedriličar i skiper.
U Atlanti se pozlatio rukometaš Franković
Taekwondo je, kao demonstracijski sport, prvi put uvršten na Olimpijske igre 1988. u Seoulu, a za Jugoslaviju je nastupio njen višestruki prvak, Rovinjac rodom iz Našica Robert (Robi) Tomašević. Natjecao se u kategoriji do 76 kg i podijelio 5. - 8. mjesto. Za Jugoslaviju je tada broncu osvojio boksač Damir Škaro u poluteškoj kategoriji. Škaro je nastupio i na igrama u Moskvi i Los Angelesu, a uz Istru ga vezuje podatak da je nakratko bio i član snažne pulske boksačke momčadi koja je 1982./83. osvojila prvenstvo Jugoslavije bez poraza.
Na seoulskim Igrama u jugoslavenskom dvojcu s kormilarom nastupio je i veslač Sašo Mirjanič, rođen u Kopru. Bili su osmi.
Nakon osamostaljenja Slovenije i Hrvatske Istrijani na Olimpijadama uglavnom nastupaju za ove dvije države. Netom spomenuti Sašo Mirjanič sada je član slovenskog četverca bez kormilara i u Barceloni 1992. osvojio je brončanu medalju.
Iz Atlante je 1996. i u Istru stiglo rukometno zlato. U hrvatskoj reprezentaciji (koja je u finalu pobijedila Švedsku) bio je i Labinjan Valner Franković, koji je se rukometom počeo baviti u lokalnom Rudaru, a uspješno nastavio u riječkom Zametu, hrvatskom prvaku zagrebačkom Badelu 1862. te drugim domaćim i inozemnim klubovima. Frankovićeva zlatna olimpijska medalja, jedina koju je do Londona neki Istrijan osvojio pod hrvatskom (ili slovenskom) zastavom, ponosno visi u njegovom labinskom kafiću znakovita imena - Olimp. U Atlanti je boksao i kasniji svjetski profesionalni prvak Puljanin rođen u Makarskoj Stipe Drviš, član BK Pule, izgubivši u četvrtfinalu. Za Sloveniju su u klasi 470 u Atlanti jedrili Tomaž Čopi iz Kopra i Mitja Margon iz Portoroža, obojica članovi portoroškog jedriličarskog kluba, i osvojili 14. mjesto. U istoj klasi njih su dvojica na Igrama u Sydneyu 2000. bili deveti, a Čopi je s klupskim kolegom Davorom Glavinom, rođenim u Kopru, i treći put jedrio u 470-ici, u Ateni, bili su 14.
Istrani zapaženi u slovenskom jedrenju i veslanju
Slovenski Istrani i Istranke redoviti su članovi olimpijskih reprezentacija Dežele u jedrenju i veslanju, a neki su se vraćali i s medaljama. Uz spomenutog veslača Mirjaniča najuspješniji je Vasilij Žbogar, rođen 1975. u Kopru, a živi u Izoli i jedri za tamošnju Burju. U Ateni je u Laseru osvojio broncu, a u Pekingu srebro. Nastupa i u Londonu.
U Atlanti je za Sloveniju veslao Erik Tul, rođen u Izoli, član tamošnjeg veslačkog kluba, i bio 14. u dvojcu na pariće. Na istim Igrama u Laseru je jedrila Koprčanka/Kopranka Vesna Dekleva (udajom i Paoli) i bila 18., a u Ateni je s Klarom Maučec, rođenom u Ankaranu, članicom JK Portorož, bila nadomak medalje u klasi 470 - zauzele su četvrto mjesto. Isti dvojac je u istoj klasi u Pekingu bio 13. Maučec je u Sydneyu u 470-ici jedrila s Janjom Orel iz Izole i bile su 17. Orel je za Sloveniju jedrila još 1996. u Atlanti kad je sa sestrom blizankom Alenkom bila 19. U Ateni je u Laseru jedrila Teja Černe (rođena u Koru, jedri za JK Pirat Portorož) i bila 17., a sada je u Londonu s Tinom Mrak u 470-ici. U Londonu je, u Laseru, i koparski pjesnik Karlo Hmeljak, koji je prije četiri godine u Pekingu sa sumještaninom Mitjom Nevčenyjem (obojica iz koparskog kluba Jadro) osvojio 18. mjesto u klasi 470. U klasi Finn za Sloveniju je u Ateni jedrio Gašper Vinčec i bio 20., a u Pekingu osjetno bolji, sedmi.
U dvojcu bez kormilara u Ateni su za Sloveniju veslali Koprčani/Koprani Andrej Hrabar i Matija Pavšič, oba iz Veslačkog kluba Nautilus Koper, i osvojili 9. mjesto, treće u B finalu. Iz istog kluba u samcu je veslao Davor Mizerit, također rođen u Kopru, i on je osvojio deveto mjesto.
Brojne Istranke u hrvatskoj odbojkaškoj vrsti
Rekord po broju istarskih igrača u nekoj nacionalnoj selekciji na Olimpijadama vjerojatno drže odbojkašice. U Sydneyu 2000. ih je u hrvatskoj reprezentaciji bilo pet. U ekipi su bile Puležanke Biljana Gligorović, Beti Rimac i Ingrid Siscovich te Porečanka Gordana Jurcan, koja je tada igrala u Rijeci. Peta je bila Nataša Leto (rođena Osmokrović) koja je u to vrijeme udajom postala Puljanka. Odbojkašice su bile sedme.
U Sydneyu je u hrvatskoj štafeti 4 puta 400 trčao i Elvis Peršić iz AK Pule. Štafeta je diskvalificirana u prvom nastupu, a rezerva je bio također pulski trkač Branimir Zvonimir Peitel.
Hrvatski vaterpolo na posljednje dvije Olimpijade nije blistao, u Ateni tek 10. mjesto, u Pekingu šesto. Od Londona se očekuje više, a sigurno je da bi se medalji jako radovao Damir Burić, rođen 1980. u Puli, koji je bio u hrvatskoj vrsti na objema prethodnim Olimpijadama. Od Istrana u Ateni je u vaterpolskoj reprezentaciji bio i Goran Volarević iz Rovinja, koji je počeo igrati u tamošnjem Delfinu, te Opatijac Danijel Premuš (na OI-ju u Londonu član je talijanske selekcije).
U Pekingu je u kvalifikacijama na 200 metara slobodnim stilom nastupila i Puljanka Anja Trišić, a njen sugrađanin Sandro Nicević bio je član hrvatske košarkaške reprezentacije koja je bila šesta. S tih se Igara kao prva hrvatska jedriličarka na Olimpijadama vodi također Puljanka Mateja Petronijević, koja je jedrila u Laser radialu i na kraju bila jedanaesta. S Petronijević je na OI-ju bio i njen trener iz Uljanik Plovidbe Mojmil Zuban. Na istim Igrama slovenski plivač Matjaž Markič iz Kopra bio je 24. na 100 metara prsnim stilom.
Istarske olimpijske medalje (2/2)
Muenchen 1972.
ZLATO - Mate Parlov, boks, poluteška (Jugoslavija)
Montreal 1976.
SREBRO - Vinko Jelovac, Željko Jerkov, košarka (Jugoslavija)
Moskva 1980.
ZLATO - Željko Jerkov, košarka (Jugoslavija)
Barcelona 1992.
BRONCA - Sašo Mirjanič, veslanje, četverac bez kormilara (Slovenija)
Atlanta 1996.
ZLATO - Valner Franković, rukomet (Hrvatska)
Atena 2004.
BRONCA - Vasilij Žbogar, jedrenje, Laser (Slovenija)
Peking 2008.
SREBRO - Vasilij Žbogar, jedrenje, Laser (Slovenija)