Sudjelovati u Koloni sjećanja u Vukovaru na dan kada je poklenuo pred silinom napada velikosrpskog agresora, znači hodati stazom vječnog života na kojoj žive sjećanja na sve nevine žrtve Vukovara. Zahvaljujući Gradu Novigradu, i ove se godine, pun autobus Novigrađana i ostalih s područja Bujštine, zaputio prema Vukovaru - Gradu heroju, kako bi odali počast i pridružili svoj iskreni pijetet svim stradalnicima prilikom obrane Vukvara, u nepreglednoj rijeci sudionika koji su došli iz svih krajeva Hrvatske i BiH.
Nepresušene suze
Dizala se noćna zavjesa dok se autobus Autortansa primicao obrisima grada uspavanog u magli, a iz zvučnika je sotto voce dopirala glazba Škorinog hita „Ne dirajte mi ravnicu“. U subotu se, Hrvatska u malom, ali s velikim srcem, tugom i boli izmiješanim u ponosu i dostojanstvu, ujedinila u jedno biće na velikom komemorativnom skupu, dok je na hladnom zraku lebdio titravi dašak prošlosti. Sa svih strana ulica, pristizali su hrvatski branitelji, članovi njihovih obitelji, obitelji poginulih i nestalih, predstavnici državnog vrha, Hrvatskog sabora, crkve, veleposlanstava u RH, predstavnici Županija i Gradova RH, političkih stranaka, udruga i običan puk, prema relevantnim prosudbama, nazočilo je u Vukovaru, više od 60 000 osoba.
U tišini se i novigradska grupa pridružila Koloni sjećanja, hodajući 5,5 kilometara ulicama gdje su nekada odjekivali pucnji i granate, vodile se ulične borbe iz kuća i dvorišta u kojima su nedugo prije toga, zaraćene strane živjele kao dobri susjedi. Ožiljci na fasadama kuća promatraju danas novu hrvatsku stvarnost svjedoci tog vremena u Vukovaru. Još nisu sve kuće obnovljene, čekaju na svoj red.
I prolazak kraj razrušenog vodotornja stvara u čovjeku nelagodu, jer govori o žestini tih borbi. U Koloni sjećanja ratna zbivanja u Vukovaru vrate se kao film obojan neizbrisivim bojama tuge kojega smo gledali tih devedesetih godina. Svaki učinjeni korak je korak sjećanja i individualnog propitkivanja o braniteljima Vukovara, o njihovim razmišljanjima tih prokletih dana, u posljednjim trenucima života, koliko su se bojali, čemu su se nadali...Svaki učinjeni korak u Koloni sjećanja je svagda korak prema njima mrtvima, a živima i njihovoj patnji koja nas opominje da nisu sanjali ovakvu slobodnu i demokratsku Hrvatsku, da nisu položili svoje živote na oltar domovine kako bismo danas kopali novi ponor u nezajedništvu hrvatskog naroda. U Koloni sjećanja, njihova nas žrtva, kroz nečujne glasove u ozračju tuge, čini milosrdnijima, solidarnijima, jednostavno, čini nas boljim ljudima.
Dom svih Hrvata i Srba
U predvečerje, nakon završetka programa „Svjetlosna rijeka sjećanja“, puštanja svjetiljki Dunavom u spomen na ubijene i nestale branitelje Vukovara, u organizaciji Gradskog muzeja Vukovara i Sportske udruge ribiča „Dunav“, novigradska grupa napustila je grad te se uputila na Ovčaru, u skladište (hangar) bivšeg poljoprivrednog kombinata Vupik, kojega su srpski agresori pretvorili u koncentracijski logor za osobe nesrpskog podrijetla. Tu je 20. studenoga 1991., doveden 261 ranjenik i medicinsko osoblje iz Vukovarske bolnice, zlostavljani su i odvedeni u skupinama od 20 osoba, samo 900 m od hangara, gdje su ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Mučenju u logoru je na licu mjesta podleglo četiri zatočenika, među kojima i hrabri novinar Siniša Glavašević. Na središnjem dijelu hangara, danas Memorijalnom muzeju, nalaze se spiralni krugovi na kojima se vrte imena 261 stradalnika nestajući polako u ponoru mračnog kruga gdje na dnu svijetli svijeća-kao simbol vječnog svjetla koje im osvjetljava put u novi život.
Gostoprimstvo u Lovasu
Posljednje odredište novigradske grupe bilo je okrijepno. U Lovasu, mjestu kraj Vukovara, bogato su počašćeni večerom, između ostaloga, čuvenim lovačkim čobancem. U ime Grada Novigrada toplo su zahvalili Lovašanima na gostoprimstvu, dogradonačelnica Novigrada Sonja Šikanić i vođa puta Anton Nino Beaković, novigradski vijećnik i predsjednik HDZ Novigrada, a načelnica općine Lovas, Tanja Cibra je uzvratila istom zahvalom, spomenuvši da je ovaj susret samo segment već ranije dobro uspostavljene suradnje s Novigrađanima.
Povratak autobusa na novigradski kolodvor u sitnim jutarnjim satima osvijetlili su lampioni uzduž ulice Domovinskih žrtava u Novigradu, postavljeni povodom obilježavanja 26-te obljetnice pada Vukovara i masakra u Škabrnji, osnažujući time povezanost Istre sa cijelom Hrvatskom u prisjećanju na sve nevine žrtve rata. (Sanja Bosnić)