Kad je Hrvatska prije tri godine Europskoj uniji predala svoje pregovaracko stajalište za poljoprivredu tražila je, medu ostalim, da jedna od vinogradarskih podregija, uvršenih u europsku pravnu stecevinu, bude i Istra. Zemlje EU-a u svom su stajalištu odgovorile da im je zahtjev prihvatljiv pod uvjetom da podregija "Istra" bude nadopunjena specifikacijom "Hrvatska".
Tako je u engleskoj verziji Ugovora o pristupanju EU, koju je u srijedu objavio Jutarnji list, medu vinogradarskim podregijama zapisana i "Hrvatska Istra": bio je to, tvrde izvori bliski pregovarackom procesu, kompromis na zahtjev Slovenije jer oni u svojim europskim dokumentima imaju "Slovensku Istru". Pitanje je time, barem zasad, riješeno, ali bi se, kažu naši izvori, ponovno moglo pojaviti ako Hrvatska bude zatražila europsku zaštitu istarskog pršuta. U tom slucaju, Slovenija bi mogla uložiti prigovor, a ako se to dogodi, tko ima pravo koristiti naziv "istarski" na kraju bi mogao odlucivati Europski sud.
"Težina" hrvatskog glasa
No, ovo je tek mali detalj iz više od 200 stranica pristupnog ugovora u kojem je sažeto šest godina pregovarackog procesa. Iz dokumenta se može išcitati kakva ce biti pozicija Hrvatske ako njezini gradani na referendumu odluce da treba postati clanica EU-a. Tako se, medu ostalim, u ugovoru navodi da je "težina" hrvatskog glasa u Vijecu EU-a, u slucaju kada Vijece odlucuje kvalificiranom vecinom, jednaka težini glasova Danske, Finske, Litve i Slovacke, što je cetiri puta manje od "težine" glasa Njemacke. Naime, kada Vijece odlucuje kvalificiranom vecinom o nekom prijedlogu Europske komisije, za pozitivnu je odluku potrebno najmanje 260 glasova koji predstavljaju vecinu zemalja clanica - medu tih 260, može biti i Hrvatska sa svojih sedam te Njemacka s 29 glasova. Zbog ulaska Hrvatske, EU predvida promjene u cijelom nizu svojih institucija, primjerice, u Ekonomsko socijalnom vijecu gdje cemo imati devet clanova, kao i u Odboru regija. Kao odgovorna clanica, Hrvatska ce morati i pridonositi institucijama i fondovima EU-a, pa cemo tako kapitalu Europske investicijske banke pridonijeti s nešto više od 42 milijuna eura koje cemo uplatiti u osam rata do 2018. godine.
Prava radnika
U ugovoru je vrlo detaljno pojašnjeno kakva ce prava imati hrvatski radnici na tržištima zemalja clanica EU-a. Od ranije je poznato da zemlje mogu i dalje tretirati hrvatske državljane kao radnu snagu iz ne-EU države maksimalno sedam godina nakon pristupanja Hrvatske Uniji. No, pojašnjena su i prava njihovih supružnika i djece mlade od 21 godinu ili ekonomski ovisne: primjerice, ako suprug legalno radi u zemlji clanici 12 mjeseci ili više, clanovi najuže obitelji, koji legalno borave s njime, imaju pravo na pristup tržištu rada vec od dana pristupanja Hrvatske EU. Njemacka i Austrija, pak, ako odluce uvesti ogranicenja za hrvatske radnike, moci ce to uciniti i za pružanje usluga u pojedinim sektorima, poput gradevinarstva, hortikulture, industrijskog cišcenja ili kucne njege. Tvrtke koje se time bave u Hrvatskoj, a otišle bi to raditi u Njemacku i Austriju, morat ce, ako žele da posao obave hrvatski radnici, za njih tražiti radne dozvole. Takva praksa ne postoji u drugim zemljama clanicama EU-a gdje ne postoji ogranicenje za pružanje usluga u pojedinim sektorima.
U pogledu prodaje poljoprivrednog zemljišta stvari su manje-više otprije poznate: Hrvatska ce maksimalno sedam godina moci braniti prodaju europskim kupcima. No, samozaposleni poljoprivrednici koji žele doci u Hrvatsku, tu se nastaniti i pokrenuti posao, moraju biti tretirani jednako kao hrvatski državljani. (I. FRLAN/NL)