Istra je regija SF-ovskog štiha

Mario Rosanda Ros, graficki urednik Glasa Istre, ilustrator, graficar, vinjetist, slikar te autor kratkih prica, nedavno je na Istrakonovom natjecaju osvojio i Istarsku nagradu za kratku pricu "Zima podno Ucke". Rosu to nije prva nagrada na Istrakonovim natjecajima, a nas je zanimalo što se sve u toj prici nalazi te što je ona donijela piscu.

- Radnja ove price smještena je u Istru i time sam konkurirao za posebnu nagradu - pršut. Ove sam godine po drugi put, otkad sudjelujem na Istrakonovom natjecaju unazad nekoliko godina, osvojio nagradu za pricu koja posebno obraduje neki istarski motiv kroz znanstvenofantasticni žanr. No, u prici "Zima podno Ucke", kao uostalom i u vecini mojih prica, glavna su tema covjek i emocije te neobican smještaj ili radnja likova, zbog cega mi SF kao literarni pravac iznimno odgovara. U ovoj prici govorim o proslavi stotog rodendana djeda glavnog protagonista, svemirskog putnika, porijeklom iz Istre.

Govorim o mogucem razvoju društva, drugacijem životu i vrijednostima te kako se sve to po mom videnju reflektira na taj neki imaginarni buduci svijet. I ovom sam pricom prvenstveno opisao unutarnje sukobe, emocije, nade i strahove ljudskih bica, bez obzira na razvoj tehnologije, ne naglašavajuci previše tipicnu SF scenografiju. Mislim da je to univerzalna problematika u dobroj prici, bilo da se radi o vesternu ili pak o SF-u. Cini se da sam to i uspio, buduci da je prica nagradena usprkos velikoj konkurenciji. No, kad sam spomenuo konkurenciju, moram biti fer i naglasiti da se, s obzirom na zadanu istarsku temu, kao Istrijan osjecam u startu u prednosti pred piscima izvan Istre, a kojih je podosta.

- Ovo nije prva nagrada koju osvajate za price. Kolika je po vama važnost takvih nagrada?

- Kako sam rekao prije, ovo mi je druga nagrada za posebno obradenu istarsku temu u prici, ali osim toga na jednom od prošlih natjecaja osvojio sam i drugo mjesto s klasicnom SF pricom. Nagrade zaista nisu nikada same po sebi cilj, reci cu iako ovo može zvucati otrcano. Meni je najveca nagrada kada sam zadovoljan napisanim, dok mi je najveca kazna kad mi dobra prica niti ne ude u selekciju za Istrakonovu zbirku, a i to mi se znalo desiti! No, dopustit cu da i žiri zna ponekad pogriješiti. Šalu na stranu, nagrade su jako važne kad si mladi stvaratelj, bilo pisac ili slikar. Dakle, meni su sada malo manje važne.

Sjecam se kada sam davno, negdje 1997. godine, cini mi se, dobio nagradu na medunarodnom ilustratorskom natjecaju u Milanu (Casa editrice Nord) da mi je to tada puno znacilo, iako je materijalna vrijednost nagrade bila zanemariva. No, najznacajnija nagrada u karijeri mi je bila kad sam kao klinac, poslije puno pokušaja, uspio ostvariti suradnju s legendarnim SF casopisom Sirius kao ilustrator te kada sam došetao s radovima pod rukom u Zagreb, u veliki Vjesnikov neboder. Za njih sam nacrtao pregršt crno-bijelih radova, a na kraju i nekoliko naslovnica. Nažalost, moja ilustracija krasi i posljednji broj ugaslog Siriusa. Pa i danas, kao klinac, najviše se veselim kad mi je prica ili ilustracija objavljena. Objavljivanje je zapravo najveca nagrada.

- Istra i znanstvena fantastika dva su naizgled nespojiva pojma, no posredstvom Istrakona i ta je alkemijska kombinacija postala moguca. Koliko je teško ili lako uklopiti SF u istarsko okružje?

- Ne vidim zašto bi Istra bila nespojiva sa SF-om! Istrakon to vrlo zorno ilustrira. Istra je zapravo regija vrlo SF-ovskog štiha. Ne naziva se nimalo slucajno "Histria, terra magica". Naprotiv, SF je spojiv s cijelim univerzumom i upravo je ta sloboda pisanja-crtanja ono što me odmalena privuklo. SF je tako slobodno polje na kojem možete rastrcati svoje likove, raditi s njima skoro sve što poželite. Ovo skoro je zato što SF ipak ima nekih zakonitosti, za razliku od fantasyja, po mom mišljenju.

I onda unutar tog zanimljivog okvira možete ispricati i ponekad obicnu temu koja bi u drugom žanru možda zvucala i neinteresantno. Mene zapravo i zanima taj obicni covjek smješten u neobicno okruženje, gdje se osjecaji mogu multiplicirati ili izokretati. Ta sloboda kreacije u SF-u daje i odgovor na pitanje. Istra nije nicim posebno zahtjevnija kao mjesto radnje. Ali može biti jako interesantna.

- Prije tri godine objavili ste zbirku prica "Sfumato". Imate li u planu neki novi izdavacki podvig?

- "Sfumato" nije samo zbirka prica, vec je i svojevrsni fotoalbum mojih starijih, airbrush, i novijih, kompjutorski kreiranih ilustracija. Tu knjižicu od oko 150 stranica zamislio sam kao svojevrsni rezime dosad odradenoga. Sada kada sam to napravio nekako sam odahnuo i okrenuo pogled buducnosti te mogu neopterecen krenuti u drugi projekt, a to je pisanje prvog obimnijeg materijala u formi romana. Ideju imam cak za dva dobra štiva, ali treba naci vremena i posvetiti se tome ozbiljnije jer pisanje romana nije djecja igra ako želim da i rezultat bude kvalitetan. A današnji život ostavlja sve manje vremena za projekte koji nisu komercijalno opravdani. Možda mi se u meduvremenu u atelier teleportira nekakav bogati izdavac ili izdavacica i uruci mi "nemoralnu ponudu".

- Graficki ste urednik i voditelj graficke službe Glasa Istre, a bavite se i stripom i ilustracijama. Koliko vremena imate za pisanje - drugim rijecima, kada sve to stignete raditi?

- Dobro pitanje na koje ponekad ni sam ne znam odgovor. Jako sam uvjeren, pa i iz vlastitog iskustva, da je današnji rad u bilo kojoj firmi postao gotovo robovlasnicki odnos gazda-radnik. Odnos u kojem gazda cijedi i zadnju kap snage iz radnika za sve manje novca i prava, a to mi se nimalo ne svida. Iako smo/ste devedesetih glasali za kapitalizam. Cast izuzecima ako ih ima, volio bih znati njihovu adresu. Zapravo, ništa ne stižem onoliko koliko bih želio - ni crtati, ni pisati, ni slikati, a ipak stignem ponešto i uciniti. Kako i na ciji racun? Najcešce na racun druženja sa svojim bližnjima. Ali za sada nema druge. Igram loto redovno. Najbanalniji odgovor na tvoje pitanje, a vjerujem i najbliži istini, kako bolje raspolagati svojim vremenom i uciniti sliku, pricu, strip ili bilo što više u životu bio bi - nikako ne tratiti vrijeme gledajuci Šeherezadu! (Razgovarao Boris VINCEK)


Dostojne zamjene za Sirius još uvijek nema
- SF-om, dakle pricama i ilustracijama, bavite se dugi niz godina. Kako ocjenjujete SF-scenu u Istri? Postoji li i koliko je jaka?

- SF mi je u krvi odmalena. Tocnije, od moje dvanaeste godine, otkad sam se navukao na "svemirsku" elektronsku instrumentalnu muziku Jeana Michela Jarrea. Od tada nemam problema s inspiracijom. Moji prvi ozbiljniji korak u tom pravcu bila je suradnja s vec spomenutim Siriusom, pa beogradskim Alefom, pa ponešto s inozemstvom, ali nikad nisam dovoljno komercijalizirao svoj rad da bih od toga mogao i živjeti. Zbog ovog prvog mi je jako drago, ali zbog drugog baš i nije.

Istarska SF-scena je, uostalom kao i domaca scena uopce, po mom mišljenju nedovoljno jaka. Ali ne u produkciji ili kvaliteti, jer mislim da ima kvalitetnih pisaca (primjerice Marina Jedrejcic) koji pišu, vec mislim da je ta famozna kriza uzela danak i natjerala ljude da se bave unosnijim trošenjem vremena kao što je turizam. Time se onemogucuje stvaranje zdrave kriticne mase ozbiljnijih pisaca SF-a u Istri koji ce kvalitetno potaknuti promjene. Ovako nekako mi se cini da ostajemo na pojedinacnim pokušajima. Koji mogu biti i dobri, ali su sporadicni.

No, da ne bude sve tako crno uspješno se brinu naše domace snage iz Pazina. Udruga "Albus", punim nazivom "SF&F Albus", je udruga za istraživanje i promicanje znanstvene fantastike, fantastike, mitologije i alternativnih znanosti. U njihovoj organizaciji unazad deset godina imamo i pažnje vrijednu i u hrvatskoj i bližoj okolici vrlo cijenjenu godišnju konvenciju SF-a, Istrakon. Tu jednostavno moram spomenuti i odlicnog promicatelja SF-stvaralaštva kolegu Davora Šišovica, koji, iako nije pisac, zasigurno jako puno potice SF-stvaralaštvo kod nas.

Možda covjek i uspije u svom naumu. Mislim da bi dobar iskorak bio kad bi se zaista našla zamjena za legendarni Sirius. Imali smo mjesecnik Futuru, no nisam siguran da još uvijek izlazi, svakako ne kao mjesecnik, koji se vrtio negdje oko tisucu komada naklade, a možda i prodaje. Dok se Sirius prodavao u oko 13 ili 14 tisuca primjeraka. Dobro, treba uzeti u obzir i to da je Sirius pokrivao podrucje bivše države. No, dostojne zamjene za njega na kioscima još uvijek nema. To puno govori o stanju SF-a kod nas. (B. V.)

Istrakon ovog vikenda u Pazinu
Istrakon - znanstvenofantasticna konvencija edukativnog karaktera - bit ce po 12. put održana ovog vikenda, od 25. do 27. ožujka, u pazinskom Spomen domu. Organizator je Albus, udruga gradana za istraživanje i promociju fantastike, znanstvene fantastike, mitologiju i alternativnih znanosti, u suradnji s Puckim otvorenim ucilištem iz Pazina te brojnim udrugama i civilnim inicijativama.
Na Istrakonu ce biti predstavljena zbirka SF prica s 20 najboljih radova pristiglih na natjecaj, a najavljeno je i cak 16 predavanja. Na programu su filmske projekcije, edukativne radionice, ali i sportske manifestacije, kao i brojne igre za poticanje kreativnosti, kvizovi znanja i snalažljivosti, sve zacinjeno zabavnim sadržajima. (S. B.)