Prije godinu dana u Istru 1961 iz redova Slaven Belupa stigao je Tomislav Havojić. Na proljeće je odigrao devet utakmica, od čega je u dva navrata na terenu proveo svih 90 minuta te se pritom dvaput upisao među strijelce, protiv Lučkog i na oproštaju sezone kod koprivničkih "farmaceuta".
Solidan učinak na upoznavanju s novom sredinom, ali i svojevrsna najava "eksplozije" koja je trebala stići sljedeće sezone. Potvrdu takvog razmišljanja donijele su i ljetne pripreme, tijekom kojih je Havojić bio ponajbolji igrač u "zeleno-žutom" dresu, sve do nesretnog ogleda protiv ukrajinskog premijeligaša Hoverle Užhorod.
Naime, na tom je susretu Havojić ozlijedio skočni zglob pa je mjesec dana izbivao s travnjaka i po povratku je opet morao krenuti ispočetka. Upravo stoga u prvom je dijelu sezone samo osam puta istrčao u borbi za bodove, pritom dvaput na terenu boravio od prvog do posljednjeg sudačkog zvižduka i zabio jedan gol, Interu na "Drosini".
- Ne bih se htio na to ni vraćati, da se ni ne podsjećam. Najgore od svega je što smo do zadnjeg trenutka razmišljali da odgodimo tu utakmicu s Ukrajincima. Kasnilo se s početkom, teren nije bio baš najbolji, ali ipak smo odlučili igrati i dogodilo se to što se dogodilo - prisjetio se Havojić srpanjske epizode. - Stoga je jedino što sad želim da treniram, normalno radim i onda će sve biti dobro, a o drugom ne želim ni razmišljati, da se ne ureknem.
Nakon svega što je prošao, Havojićevo razmišljanje nikog ne treba previše začuditi, naročito što bi netko praznovjeran na njegovom mjestu mogao pomisliti da se povijest ponavlja. Naime, nakon prvog odrađenog tjedna opet je Havojić među najistaknutijim pojedincima u "zeleno-žutom" dresu, što su potvrdile i dvije odigrane utakmice. Protiv juniora Lokomotive zabio je gol i dvaput asistirao, dok je u srazu s Agencijom Umag bio dvostruki strijelac.
- Ne bih se htio zavaravati s ove dvije utakmice, jer se ipak radilo o slabijim protivnicima, ali s druge strane i njih je trebalo pobijediti. Lijepo je zabiti gol, no u ovom periodu druge su stvari puno bitnije, počevši od priprema za ono što nas očekuje kasnije pa sve do zdravlja, na kraju krajeva - istaknuo je Havojić. - Svi stalno naglašavamo da je jedino što želimo da nas ozljede zaobiđu. Možda bi to trebalo prestati spominjati, prestati pričati i razmišljati o zdravstvenim problemima koji nas stalno prate, pa bi nas onda možda i oni prestali mučiti. (piše I. CEROVAC)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU