Osam bodova, a moglo ih je lako biti i deset da je dosuđen penal na Radonjiću protiv Osijeka, sakupili su nogometaši Istre 1961 nakon sedam odigranih kola. Na dvotjednu prvenstvenu stanku otišli su Puljani tako s bodovnim učinkom kakvoga su samo priželjkivati mogli. Posebno s obzirom na brojne izostanke nekih od ključnih igrača, ali i težak raspored na startu prvenstva.
- Samo da preživimo početak prvenstva, ta prva četiri kola u kojima imamo čak tri gostovanja i domaći susret s Rijekom - znao je često uoči sezone govoriti trener Pamić. I znao je zašto to govori. Na raspolaganju je imao tek iskusnu obranu i defenzivne vezne, dok je kockice napadačke igre, kao i igrače, trebao tek posložiti. Ispred sjajnog mladog Brkića imao je već uigrane Pavlovića, Vučka, Grafa i Woona kojima je potom po potrebi pridodavao sve boljeg Heistera, Vukmana ili Obšivača. Uz Blagojevića i jednog između Obšivača i Vukmana, a kasnije se pojavio i Tomić, bila je to osnovica momčadi kao stvorena za igru na gostujućim travnjacima. Jasno, s takvim profilom igrača i mladim napadačima poput Špehara, Ivančića i Franjića koji su imali dugu stanku ili Huseinbašića koji se tek treba priviknuti na pulsku igru i HNL, svaka druga opcija osim one za kojima je Paminjo posegnuo u dva splitska ogleda bila bi ravna samoubojstvu. Mogli su i u Hajduku i u Splitu kukati zbog "antinogometa" i "bunkera" koliko žele, ali "zeleno-žuti" nisu imali druge opcije. Uostalom, ni "bijeli" ni "crveni" se potom nisu libili "parkirati autobus" pred golom kad su u Europi igrali protiv jačih od sebe. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU