Sredina tjedna u pravilu je vrijeme kad se protekla utakmica posprema u arhivu, a sve su misli okrenute idućem suparniku. U ovom slučaju dolasku Slaven Belupa. No, u slučaju jednog pulskog igrača vrijedi iznimka. To je jedini pulski strijelac s Kantride, Dario Tomić. Strijelci su obično zanimljivi upravo zbog postignutog gola ili postignutih golova, no Tomića se od subote zapravo najmanje spominjalo zbog vodećeg gola protiv Rijeke. Svima koji su pogledali utakmicu ili snimku iste u sjećanju je ostala prilika s početka drugog poluvremena. Radonjić je preskočio jednog riječkog igrača, potom navukao preostalu dvojcu na sebe i idealno poslužio usamljenog Tomića samog pred Vargićem i - ništa. Dovoljno da Tomić bude najspominjaniji igrač među navijačima Istre 1961. Vjerojatno mu se dosta štucalo proteklih dana.
- Svjestan sam da su me dosta spominjali ovih dana. Bila je to prilika koja bi, da sam postigao gol, sigurno prelomila susret na našu stranu. Lopta mi je odskočila baš u trenutku kad sam ju trebao primiti, a ja sam već gledao kamo ću pucati. Odbila mi se od noge i prilika je propala - rekao je "krivac" Dario Tomić. - Jesam li platio piće suigračima? Nisam još, ha, ha... Nisam samo ja krivac za taj poraz, imali smo početkom nastavka još dvije dobre prilike za gol, ali nismo zabili i otišli smo u poraz.
Šteta, jer sve je za pulske igrače na Kantridi krenulo sjajno. Odlična defanzivna igra u prvih 45 minuta nagrađena je vodećim golom, iako je ostalo nejasno da li je Kruno Ivančić pucao na gol, pa je lopta sretno došla do strijelca Tomića ili je pak Ivančić doista asistirao?
- Ne znam ni ja, to bi ipak trebalo pitati Ivančića. Krenuo sam na drugu vratnicu jer sam očekivao da bi se lopta mogla tamo odbiti ukoliko puca dijagonalu i tako je ispalo da sam se našao na pravom mjestu da ju uguram u mrežu. Gol je pao u idealnom trenutku, u 44. minuti, baš pred odlazak na odmor. Poveli smo, ali na kraju ipak izgubili. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU