Momčad u crnim dresovima produljila je crnu seriju Puljana. Nedjeljnom 2:1 pobjedom Hrvatski dragovoljac je nastavio sanjati prvoligaške snove, dok su "zeleno-žuti" zapeli u noćnim morama iz kojih ne nalaze izlaz. Sedam utakmica, sedam poraza.
Crna je to bilanca nogometaša Istre 1961 nakon onog domaćeg remija s Hajdukom. Pokušali su igrači sve, pokušao je i trener Igor Pamić sve ne bi li mu se momčad probudila i zaustavila seriju poraza, ali ne ide. Poraz slijedi poraz, a kad je tako, pada i psihološka stabilnost.
U pulskog se prvoligaša uvukao strah od poraza i taj strah, dojam je, potpuno blokira pulske igrače. Panično se boje pogreške i u toj ih panici bez problema i rade. Drugačije se teško može objasniti tko zna koja po redu pogreška iskusnih igrača u zadnjoj liniji prilikom vodećeg pogotka gostiju iz Sigeta.
- Ne znam ni sam što bih rekao nakon ovakvog nastupa i novog poraza koji smo upisali, otvoreno je dan nakon susreta sa Sigećanima rekao Tomislav Havojić, koji je u finišu susreta mogao pulskom prvoligašu donijeti bod.
- U prvom smo poluvremenu i mi i gosti djelovali podjednako nemoćno. I njima i nama je u tih 45 minuta glavni cilj bio ne primiti gol. Nažalost, mi smo ga prvi primili, odmah početkom drugog dijela. Potom sam, nakon što je Radonjić smanjio na 2:1, baš ja imao neke poluprilike za izjednačenje, ali ovoga puta lopta nije htjela u mrežu.
U nekim bi drugim situacijama možda i ušla, ali sad baš neće. Šteta, jer nam je sad pobjeda jako potrebna. Pobjeda bi nam značila kao da smo osvojili prvenstvo. Jednako bi se radovali, veli Havojić.
Već po ovome što je Havojić rekao razumljivo je u kakvoj su situaciji pulski igrači. Atmosfera u svlačionici je takva da su oči uprte u pod, a od pitanja bi najradije svi pobjegli.
- Atmosfera je neugodna. Svi smo tužni, nesretni zbog ovakve situacije. Rekli smo već u nekoliko navrata da su nas oni dvoboji u Kupu s Rijekom "ispuhali", jer smo svi maštali o tome da kroz Kup izborimo nastup u Europi, dodaje Havojić. (R. CAR)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU