Prvi dani nakon duge prvenstvene sezone u pulskom prvoligašu protječu u znaku predstojećeg prelaznog roka. Dok su nogometaši Istre 1961 otišli na zasluženi, ne i dugotrajni odmor, jer prozivka je zakazana već za 9. lipnja, iako će se dio igrača treneru Igoru Pamiću morati javiti tjedan dana ranije, u klubu telefoni ne prestaju zvoniti. Zapravo, ne toliko u samim prostorijama na katu "Drosine", već mobiteli dvojice glavnih za slaganje momčadi za iduću sezonu, mobiteli trenera Igora Pamića i savjetnika predsjednika Ščeglova, Nevena Šprajcera. Zovu znani i neznani i nude igrače, također znane i neznane.
Sve ovo zapravo je uobičajeni "folklor" uoči i tijekom prelaznog roka, no ove je sezone sve samo još intenzivnije. Iz nekoliko razloga. Razumljivo je da su svi prvoligaši mamac svakom igraču, ali ono po čemu se sadašnjost Istre 1961 razlikuje od još donedavne prošlosti, je image kluba. Još prošlog ljeta na pulskog se prvoligaša gledalo podozrivo, kao na klub iz donjeg prvoligaškog doma, skromnih novčanih mogućnosti, s plaćama koje kasne i koji će se grčevito boriti za ostanak u Ligi 10. U skladu s takvim opisom klubu su se nudili uglavnom neprovjereni igrači ili igrači koji su ostali bez planiranih ugovora, pa su se na koncu okretali pulskom klubu.
Danas je situacija kudikamo drugačija. Pulski je prvoligaš klub koji ne duguje plaće, klub koji je osvajanjem šestog mjesta i ulaskom u polufinale Kupa skrenuo pažnju na sebe i iznad svega postao je klub čiji su igrači traženi na tržištu, klub koji sad već zna unovčiti vrijednost svojih igrača. A to je velika razlika.
Ponuda neće manjkati
Pa već i sama činjenica da je pulski klub ostvario par odličnih transfera poput onih Bellea, Sušića, Milića, Križmana i Ježine, ili da su njihovi bivši igrači poput Roce, Prskala, Marića, Anđelkovića ili sad možda Havojića, prešli u klubove iz gornjeg doma Lige 10, uzrokuje to da se na klub s "Drosine" gleda drugačije nego ranije. I na koncu, tu je trener Pamić koji slovi za stručnjaka koji zna od potencijala stvoriti igrača, a to nije nimalo zanemariv podatak za veliki broj igrača. Svi oni koji ovih dana zovu Pamića ili Šprajcera itekako znaju tko su, primjerice, uoči ove sezone bili Radonjić, Brkić i Franjić, a kako se na njih gleda nakon sezone. Upravo je priča o ovoj trojci klasična priča o Pepeljugi. Priča o igračima koji su u pulskom klubu pod čarobnim štapićem Igora Pamića, a čarolija se zove mukotrpan rad i upijanje informacija, stekli ime i od nepoznatih igrača postali igrači o čijim se transferima mašta u nizu klubova bogatijih od pulskog.
Tako sad, iako iz kluba uporno ponavljaju kako konkretne ponude za svoje igrače koji su "u izlogu", poput Radonjića, Brkića, Woona, Blagojevića, Joa i Obšivača, nisu dobili, sve je više klubova koji se raspituju za njih. A iako je od raspitivanja do davanja konkretne ponude dug i složen proces, prve najave govore da ovoga ljeta ponuda neće nedostajati. Sad je samo stvar uprave pulskog prvoligaša da procijeni koliko očekuje za svakog od ovih igrača i koga od njih u konačnici treba prodati, a koga zadržati. Jer prodati svu šestoricu doista ne bi imalo smisla, ukoliko baš za svakog od njih ne stignu ponude kakve se ne odbijaju. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU