Upit za razgovorom upućen je odavno i odgovor se čekao s nestrpljenjem. Otkako se izvršni direktor Istre 1961 posljednji put obratio javnosti, burna svakodnevica pulskog prvoligaša samo je nizala pitanja na koja nitko iz kluba, osim njega, Michaela Glovera, nije mogao adekvatno odgovoriti. Kad je konačno kucnuo čas, najveći je problem bio – odakle početi?!
Krenusmo tako od najfriškijih navoda, koji su na neki način i najozbiljniji generator negativnosti stanja u Istri 1961.
Gospodine Glover, kako komentirate informaciju da su igrači radi zaostataka u isplatama bili spremni bojkotirati netom završene pripreme na Pohorju?
- Ne znam o čemu su razmišljali, ali bojkot nije ni legalna ni profesionalna opcija. Igrači su plaćeni u skladu sa svojim ugovorima i odredbama Saveza. Jesu li isplate u zaostatku? Jesu! To je povremena pojava, pogotovo u ovo doba godine kad su troškovi vođenja kluba veliki, a prihodi izvan sezone smanjeni. Jednako tako, radi se o periodu kad i klub i igrači kalkuliraju oko nastavka suradnje. U takvim situacijama mi nećemo do kraja isplatiti igrača koji je pod ugovorom i namjerava otići, ili onog kojeg više ne vidimo u klubu, znajući da za njega ne možemo dobiti odštetu, nego se dogovorimo da će oprost zaostatka biti način da klub naplati vrijednost igrača. Mnogi traže da ih se jednostavno pusti da odu, ali nas to izlaže novim troškovima i problemima s kadrom, dok zauzvrat ne dobijemo ništa. To nije način na koji se vodi posao, ne možemo se ponašati kao dobrotvorna ustanova.
Hoćete reći da na taj način želite zaštititi interese kluba, no ukoliko ste se tako dogovorili s igračima, zašto oni negoduju? Također, zar ne bi bilo poštenije i profesionalnije da ih podmirujete redovno, pa onda za njih potražujete odštete, makar iz njihovog džepa što ne bi bio presedan?
- Dolazite s pretpostavkom da svi negoduju, iako je momčad skupina pojedinaca u kojoj svatko ima svoje probleme. Neki su u boljoj, neki u lošijoj situaciji, neki na početku, neki na zalasku karijere. Ne gledaju svi isto prema novcu. Ja se trudim imati osjećaja, a u 90% slučajeva razumjet ću da igrač želi otići i pustit ću ga, ali i pritom gledati da klub nije na gubitku. Ova pitanje oko odšteta je naivno, jer morate znati da u ovom poslu nije lako naplatiti ni odštetu od drugog kluba, a kamoli se osloniti na dogovor s igračem. Velike su šanse da taj novac nikad nećete vidjeti.
Znači li to da ćete nastaviti s praksom dvomjesečnih zaostataka, koliko vam propisi dopuštaju, u svojstvu neke vrste osiguranja u slučaju odlaska igrača? Također i sa selektivnim isplatama?
- Naravno da nećemo, intencija je da plaće budu redovne i to u određenim periodima postižemo. U ovo doba godine, kao što sam rekao, događaju se raskoraci. Da, i selektivne isplate. Neki od igrača kalkuliraju oko odlazaka, a neki su u klubu duže vremena i imaju više akumuliranih zaostataka, pa nastojimo uspostaviti ravnotežu, vodeći računa o dospijeću faktura i zakonskim okvirima. U cijeloj je toj priči bitno da nema mjeseca u godini u kojem igrači ne dobiju plaću. I ove godine uložili smo privatan novac s ciljem da pokrijemo potraživanja dobavljača, a u međuvremenu nastojimo dovesti posao do točke kad ćemo zarađivati od prodaje igrača. Smatram da se Istra 1961, u odnosu na velik broj klubova u Europi, vrlo korektno odnosi prema igračima, a to potvrđuje činjenica da uspijevamo dovesti nove igrače unatoč pričama da situacija nije dobra. Jednako tako, vidimo da neki od njih produžuju ugovore, što znači da su zadovoljni. (Dameo RAMIĆ-KOVAČIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE