Burna godina dana ostala je za Petrom Franjićem, nogometašem kojeg je prošlog lipnja Dinamo posudio Istri 1961. Tek što se privikao na novu sredinu i počeo skupljati prve minute u "zeleno-žutom" dresu, Franjiću je pošlo za rukom u četiri dana na dvije utakmice odigrane na "Drosini" dobiti dva crvena kartona, najprije na prijateljskom ogledu protiv fažanske Mladosti, a potom i u borbi za prvenstvene bodove protiv Lokomotive.
Uslijedio je razgovor s Igorom Pamićem nakon kojeg se Franjić nije pojavio na dva sljedeća treninga i stekao se dojam da je njegova pulska epizoda završila prije nego što je i počela. No, došlo je do preokreta u cijeloj ovoj priči, 22-godišnji Zagrepčanin je amnestiran i Paminjo ga je odmah gurnuo u vatru u Gradskom vrtu, a Franjić mu se na ukazanom povjerenju zahvalio pogotkom kojim je trasirao put prema pobjedi nad Osijekom.
Činilo se u tim trenucima da je sve ono loše ostalo iza njega, no onda su krenuli problemi s automobilom. Najprije je, kao friški Puljanin nenaviknut na zamke koje najveći istarski grad nudi u kišnom razdoblju, zapeo u "bujicama" pored MUP-a koje su mu odnijele registracijsku pločicu s okvirom i držačima.
Nedugo zatim, kad je slobodan dan odlučio iskoristiti da "skoči" do Rijeke, doživio je i prometnu nesreću iz koje se srećom izvukao bez ozbiljnih posljedica, što se ne bi moglo reći za njegovog metalnog ljubimca koji je pretrpio totalnu štetu.
Kad je sve te probleme tehničke prirode ostavio iza sebe, u zimskoj su se stanci pojavili oni zdravstveni. Obilazak liječnika, silne pretrage, nekoliko postavljenih dijagnoza, da bi na kraju bilo potvrđeno da Franjić ima teži oblik mononukleoze te da je za njega sezona završena. Pegula, što drugo reći. Netko u cijelom životu ne doživi toliko nesreća kolike su Franjića snašle u pola pulske godine i zbog kojih je u sezoni na terenu proveo samo 1.159 minuta, čime je po učinku zauzeo "nesretno" 13. mjesto na klupskoj ljestvici.
- Već dva tjedna svakodnevno treniram, nekad i dvaput dnevno te vjerujem da su zdravstveni problemi koji su me mučili stvar prošlosti, s uzdahom olakšanja konstatirao je Petar Franjić.
- Što se tiče perioda koji je ostao iza mene, jedino što mogu reći je svako zlo za neko dobro. Izgubio sam pola godine, ali izmijenio sam neke stvari u životu, drastično sam promijenio način prehrane, puno više vodim brigu o sebi i svom tijelu te mogu reći da se ovako dobro kao što se sada osjećam nisam osjećao ni prije svih ovih tegoba koje su me snašle, samo da tako ostane.
Najvažnije je da sam nešto naučio iz svojih pogrešaka i da ih više neću ponavljati, a jedino čemu se nadam je da će sezona koja slijedi pokazati koliko vrijedim. Sigurno ću biti bolji nego jesenas, uvjeren sam u to, veli Franjić.
Kako bi svoje riječi pretvorio u djelo, Franjić u Zagrebu svakodnevno vježba s privatnim trenerom. (I. CEROVAC)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU