Aktualni popis stanovništva potaknuo je, pomalo neocekivano, javne rasprave o broju vjernika u Hrvatskoj, njihovoj ravnopravnosti, ali i ravnopravnosti ateista, agnostika i pripadnika nekatolickih vjerskih skupina. Sociologinja religije sa zagrebackog Instituta za društvena istraživanja, dr. Dinka Marinovic Jerolimov, upozorava da su katolici u samom popisu, na neki nacin, povlašteni.
- Jamci li popis stanovništva, po metodologiji po kojoj se provodi, autenticne podatke o vjerskoj pripadnosti gradana?
- Prije svega, i takva pitanja ukazuju na sadržajnu zbrku koja je prisutna i u sadašnjem i u prošlom popisu stanovništva. Utoliko su ona umjesna. Naime, pitanje o vjeri podrazumijeva izjašnjavanje o konfesionalnoj pripadnosti. U tom smislu su gradanima u ovogodišnjem popisu u pitanju 21 Vjera ponudeni odgovori: katolicka, druga, nije vjernik/vjernica, te ne izjašnjava se. U ponudenim se odgovorima miješaju dvije dimenzije: dimenzija konfesionalne pripadnosti - katolik i osobne religioznosti - vjernik. Utoliko je ova skala metodološki i sadržajno neispravna. Umjesto cestice „nije vjernik/ca" trebalo bi stajati „bez konfesionalne pripadnosti". Dakle, tim pitanjem bi se prikupili iskljucivo podaci o konfesionalnoj pripadnosti odnosno nepripadnosti.
- Što je s "tradicionalnim" katolicima, odnosno onima koji ne pohadaju redovito vjerske obrede?
- U kontekstu takve skale gubi se onda dimenzija osobne religioznosti. Mislim na kontinuum vjernik - nije vjernik, sa mogucim nizom „prijelaznih" stupnjeva ili sadržajnih razlika. No ona se gubi i u postojecoj skali, jer nije svatko tko iskazuje svoju konfesionalnu pripadnost ujedno i vjernik. Postoje kulturološki katolici, ljudi koji katolicanstvo na ovom prostoru prepoznaju kao dio svoje nacionalne i kulturne identifikacije, a ne vjerske.
- Ne bi li na popisu trebala biti kategorija ateist ili agnostik? Na prošlom popisu bilo je oko pet posto ateista.
- Ponudeni odgovori takoder ne omogucavaju da se gradani izjašnjavaju o sadržaju svojih (ne)religijskih vjerovanja: o tome je li netko agnostik, ateist, deist itd. Time bi se uvela i treca dimenzija religioznosti - vjerovanja - što, po mom sudu, nije bila intencija popisa. S druge strane, pozivajuci se na rezultate prošlog popisa ionako se barata terminom „ateisti", pri tome uzimajuci u obzir 2,99 posto agnostika i neizjašnjenih i 2,22 posto onih koji nisu vjernici. Pitanje je i tko je interpretirao slobodne odgovore iz prethodnog popisa u tim terminima! Dakle, opet se radi o terminologijskoj zbrci, koja više zbunjuje nego objašnjava i koja je izvorom krivog tumacenja. Rezultati prikazani u tablicama Hrvatskog državnog zavoda za statistiku pokazuju da kreatori upitnika i tablice nisu konzultirali strucnjake za tu problematiku.
- Dakle, popisni listic nije osobito strucno sastavljen u djelu koji se odnosi na vjersku pripadnost?
- U ovom se pitanju ispreplicu i miješaju razliciti pojmovi: religija, vjera, konfesionalna pripadnost, vjerovanje i vjerska zajednica. Dakle, prvo treba znati što se želi saznati, a onda u skladu s time i konzultirajuci strucnjake, postaviti pitanje. Osim toga, u popisu ove, 2011. godine, izostala je uputa o dobrovoljnosti odgovora na ovo pitanje, o cemu se prigodom prošlog popisa takoder diskutiralo i kada je ova opaska postojala.
- Zašto se izravno pita - jeste li katolik?
- Dodatno, izdvajanje jedne, iako dominantne i najrasprostranjenije konfesionalne pripadnosti u Hrvatskoj - katolicke, takoder može biti metodologijski upitno, tj. sugestivno. To pripadnike manjinskih grupa može smetati, a neke od njih su i reagirale smatrajuci takve ponudene odgovore diskriminiranjem, te smatraju da je svatko, pa i katolici, trebao dobiti mogucnost da upiše svoju konfesionalnu pripadnost. Tako bi svi bili u jednakoj poziciji. Primjerice, grkokatolici imaju problem u postojecoj skali, a i starokatolici - oni jesu katolici, ali ne rimokatolici.
- Zašto, zapravo, dolazi do miješanja i podudaranja nacionalnog i vjerskog identiteta?
- O kompleksnom odnosu religijskog i nacionalnog teško je govoriti ukratko bez pojednostavljivanja, tim više što je religija ipak u znacajnoj mjeri složenija pojava, nastala prije nacije. Kompleksnost odnosa religijskoga i nacionalnog povecava izraziti emotivni naboj, osobito u sferi nacionalnoga, koji se još i više aktivira u razdoblju krize. O tome, na žalost, imamo živo iskustvo iz naše nedavne prošlosti. U formiranju nacionalne svijesti odredenu ulogu mogu imati religija i crkva, što osobito vrijedi za pojedine nacije na ovom prostoru. To ne znaci da je religija formirala naciju, vec da je religija imala znacajan utjecaj. S druge strane, iako nacija nije uvjet nastanka religije, ona je jedan od cinilaca njenog održavanja. Nacionalna stvarnost, medutim, postoji i mimo religijske, tj. dio nacije je religiozan, a dio nije.
- U Hrvatskoj je svakodnevno izjednacavanje nacije i Katolicke crkve, odnosno Hrvata i katolika?
- U Hrvatskoj je preklapanje nacionalne hrvatske i konfesionalne katolicke pripadnosti izrazito vecinska pojava, iako komparativne analize temeljem longitudinalnih istraživanja, koja u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu provodimo više od cetiri desetljeca, pokazuju neke oscilacije. Prema podacima iz istraživanja provedenog 1989. godine, u Hrvatskoj na nacionalnom reprezentativnom uzorku odraslog stanovništva, 89 posto Hrvata izjasnili su se kao katolici, a 11 posto je izjavilo da su bez vjeroispovijesti.
Istraživanje provedeno 1996. godine pokazuje porast - medu Hrvatima tada je 95 posto iskazalo pripadnost katolicanstvu, a cetiri posto izjavilo je da su bez konfesionalne pripadnosti. Prema podacima iz istraživanja provedenog 2004. godine medu Hrvatima je bilo 96 posto katolika i 3 posto ispitanika bez konfesionalne pripadnosti. Najnoviji podaci Evropskog istraživanja vrednota iz 2008. godine ukazuju na promjene - pad konfesionalnog izjašnjavanja medu Hrvatima i porast broja ispitanika bez konfesionalne pripadnosti. Ovo opadanje treba promatrati i u kontekstu smanjenog povjerenja u crkvu. No, prema nekim drugim indikatorima, religioznost nije u znacajnijem opadanju i stabilna je.
- Ali, nije li ocito da katolicka vecina ne živi krijeposno, odnosno onako kako preporucuje vjerska doktrina?
- Dugogodišnjim socioreligijskim istraživanjima utvrdeno je da postoji raskorak izmedu konfesionalne identifikacije i religijske identifikacije. Naime, postoji znacajan dio konfesionalno identificiranih gradana koji ne prihvacaju temeljna religijska vjerovanja i ne ponašaju se, primjerice u podrucju seksualnosti i braka, u skladu s ucenjima crkve kojoj pripadaju. No, s druge strane, o jacini tradicije govori i cinjenica da uvijek dio populacije koji se izjašnjava u terminima nereligioznosti, istovremeno iskazuje svoju konfesionalnu pripadnost. Dakle, situacija je složenija nego li na prvi pogled izgleda, pa se cesto barata ishitrenim zakljuccima temeljem jednog ili dva indikatora. Religioznost je previše složen fenomen da bi se o njemu moglo na taj nacin zakljucivati bez pojednostavljivanja.