Od 26. listopada na You Tubeu može se pogledati dvadesetak videozapisa, dokumentarnih filmova istaknutih hrvatskih autora koje je na tu stranicu "podigao" Croatien Cinema iz Zagreba, ili kako se to strucnije kaže - otvorili su kanal (http://www.youtube.com/watch?v=G71eaRl2Khw).
Najviše je dokumentaraca iz opusa Branka Belana (Postira na Bracu, 1912. - Zagreb, 1986.), hrvatskog filmskog režisera, teoreticara filma, filmskog i televizijskog kriticara, romanopisca i novelista, doktora prava, a medu njima je i trinaestominutni film "Istarski puti" koji je snimio veliki Oktavijan Miletic (Zagreb, 1902. - Zagreb, 1987.), u proizvodnji Jadran filma 1952./53.
Špica kaže da su asistenti snimatelja bili Krešo Grcevic i Viktor Farago, montažerka slike Jelka Sakoman, muzicki suradnik Vladimir Kraus, zvuk Leander Kukec, a voda snimanja Predrag Drezga.
Buduci da se radi o još jednom filmskom zapisu o Istri, a široj javnosti nedovoljno poznatom, i koji potice na niz pitanja o sustavnom prikupljanju filmske grade o Istri i iz Istre, potrebno je nešto više reci o ovom dragocjenom filmicu na kojem su se našli zajedno na poslu najveci hrvatski filmski autori.
Naravno, prije svega rijec je o propagandnom filmu karakteristicnom za ono poslijeratno vrijeme u kojem je Istra bila velika nepoznanica, ali i otkrice za širu ondašnju javnost koja sedam godina nakon oslobodenja, ili pet godina nakon konacne presude u Parizu '47., skida veo neizvjesnosti sa svoje sudbine, a pred njom se još nalazila tzv. Tršcanska kriza.
To se prije svega odnosi na socrealisticki obnoviteljski duh i optimizam s pateticnim spikerskim komentarom koji podiže moral, ali i s naglašenom glazbom koja daje dodatnu dramaturgiju.
U takvoj atmosferi Belan i Miletic nas vode po Istri jednim autobusom iz Rijeke s rijeckim gimnazijalcima, preko Opatije i Mošcenice na Cicariju s pastirima koji cuvaju svoja stada jednog jesenjeg dana 1952., pa onda prema Motovunu i kroz šumu u kojoj je Nazor našao inspiraciju za svog Velog Jožu, dok kamera prati seljaka kako s volovima ide prema polju i vinogradu, berbu grožda u Buzetu i neizostavno zaustavljanje na grbovima i znamenjima na zidinama grada koji svjedoce o povijesnim vladarima i mijenama, ali i napomeni kako se hrvatski covjek ustrajno borio za vlastiti identitet. (Mate CURIC)
CIJELI TEKST U TISKANOM IZDANJU OD PETKA.