Vijesti o studiji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja dokazuje kancerogenost svježeg crvenog mesa i mesnih prerađevina odjeknule su našim krajevima u kojima je pripremanje i konzumiranje crvenog mesa u svim njegovim oblicima ne samo navika, već i duboko ukorijenjena tradicija.
Iako su medijski prikazi o rezultatima te studije često nedorečeni, nesuvisli i kontradiktorni, oni su učinak nedvojbeno polučili - o crvenom se mesu naprasno počelo pričati. Koliko se to nas i naših krajeva tiče, pokušali smo saznati od nekolicine sugovornika koji su za ovu temu nedvojbeno kompetentni.
Za komentar smo prvog upitali dr. Romana Božca, doajena hrvatske znanosti o mesu, negdašnjeg predavača na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, znanstvenika koji je bio jedan od pokretača projekta zaštite istarskog pršuta. Danas je u mirovini i u potpunosti je posvećen svom Muzeju gljiva u Zagrebu, pa je samo ovlaš pratio aktualne vijesti o novim studijama o kancerogenosti crvenog mesa i mesnih prerađevina.
"Ne bih ulazio u detalje i polemike, nisam više u tome, ali se sjećam što sam govorio mojim studentima, a to je činjenica, proučena i dokumentirana, knjige su o tome napisane, da se kancerogene tvari doista dodaju u meso i mesne proizvode. Mesna industrija danas ne želi raditi bez nitrita i nitrata, a to su tvari koje se dodaju u meso i pogotovo u suhomesnate proizvode radi boje i radi dulje trajnosti, međutim nitriti i nitrati su dokazano kancerogene tvari, pokusima i istraživanjima je to potvrđeno, rekao nam je dr. Romano Božac.
Za mišljenje smo upitali i znanstvenika, dr. Marija Bratulića, koji je na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu diplomirao radom o prirodnom sastavu domaćih istarskih kobasica. "To je samo još jedan američki spin, jer u Americi je normalno da se životinjama u vrijeme tova daju hormoni i antibiotici, što je u Hrvatskoj i u Europskoj uniji strogo zabranjeno.
Tvrdim da su u Hrvatskoj svi tradicijski mesni proizvodi zdravi, jer se proizvode bez ikakvih aditiva, dodaje im se samo morska sol i prirodni začini, a naši ljudi znaju i kako se ti proizvodi konzumiraju, znaju da ni u čemu ne treba pretjerivati. Nekoć se u našim krajevima meso nije jelo svaki dan već jedan do dva puta tjedno, a ni u domaćim proizvodima se nije pretjerivalo.
Kako se studije o kojima ovih dana pišu mediji referiraju ne samo na crveno meso s aditivima već na crveno meso "samo po sebi", zamolili smo Bratulića da i to komentira, a on kaže: "Ne vidim po čemu bi crveno meso samo po sebi bilo opasno, jer njegov sastav je poznat, a bjelančevine, masti i drugi nutritivni sastojci koje to meso sadrži moraju se unositi u ljudski organizam da bi on uopće funkcionirao, Koliko sam vidio iz medijskih napisa, te studije uopće ne govore o osnovnim sastojcima mesa, i tu bi trebale biti malo jasnije".
Ni istarski pršutari nisu zabrinuti zbog studije WHO, prenosi nam potpredsjednik Udruge proizvođača istarskog pršuta Mladen Dujmović.
"Istarski pršut nema nikakvih aditiva, proizvodi se bez dima i bez ikakvih konzervansa, a upravo su aditivi i dim tvari za koje je dokazana kancerogenost. Istarski pršut je proizvod koji garantira 100 godina života, tu su samo meso, čista sol i začini. (D. ŠIŠOVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.