Intencija da se u Gradskoj galeriji Pula, osim djela proslavljenog istarskog slikara Antuna Motike, predstave i recentni radovi ostalih istarskih likovnih umjetnika svakako je hvalevrijedna. Tako se u biseru inace zapuštene i oronule Kandlerove ulice, odmilja zvanom galerija Motika, osim Motikinih radova, mogu razgledati ostvarenja nekih od ponajboljih klasika istarske likovne scene uopce: Ivana Obrovca, Josipa Diminica, Renata Percana i Borisa Mardešica.
Izložba "Antun Motika i istarski crtaci i graficari I" prva je u ciklusu izložbi na kojoj ce Zbirka umjetnina grada Pule, uz izbor djela iz donacije Antuna Motike, predstaviti i dio fundusa gradske zbirke umjetnina.
Motika kao prethodnik plejade crtaca, graficara i slikara vezanih ili rodom iz Istre nit je vodilja koja spaja njegove tadašnje suvremenike, ali još uvijek živuce klasike istarske likovne scene Obrovca, Diminica i Percana, odnosno nedavno preminulog Mardešica. Iako ovoga puta tematski i tehnicki ne nužno povezani, spomenute autore veže iskljucivo povezanost s Istrom i ishodišnom tockom njihove djelatnosti koja se nikada zapravo od nje nije prekidala. Barem ukoliko je suditi po izloženim radovima.
Jedinstveni Ivan Obrovac, likovni pedagog i umjetnicki mag iz Smoljanci, iznjedrio je gerilu likovnih umjetnika koji ce tijekom druge polovice sedamdesetih pa nadalje obilježili kulturni identitet ovog podneblja. Ovom prigodom predstavljen je s nekoliko grafika.
Josip Diminic, poput Ivana Kožarica, uspijeva sadržati ono djecje u sebi. Krajnjom stilizacijom još je osamdesetih godina, shodno razigranom i kricavom koloritu koji je tada bio u trendu, radio na seriji grafika u tehnici sitotiska pod nazivom "Jul".
Renato Percan, poznat po svojem crtackom rasteru i svojim nadrealistickim i mitološkim prikazima, ne zazire od erotike. U nekolicini grafickih zbirki isticu se i erotske scene u kojima dominiraju ljudski likovi u korelaciji s bogovima, mitološkim bicima, a sve u prepoznatljivoj crtackoj maniri sjevernjackih majstora poput majstora poput Brueghela starijeg, Rembrandta, Cranacha, Callota ili Dührera.
Josip Mardešic svakako odskace od spomenutih autora. Prije svega, njegovi su radovi apstraktni i imaju za cilj plošno obraditi organicke forme, pa su tako postavljeni u gornji prostor, gdje ne remete figurativnu koncepciju centralnog dijela galerije. U litografijama iz druge polovice sedamdesetih godina bavi se Mediteranom, razvedenom obalom, školjkastim formama koje prikazuje u cistom apstraktnom izrazu, vrlo koloristickih tendencija. Litografija iz 1965. odaje afinitete spram Pollocku ili pak Glihi i njegovim proslavljenim gromacama.
Antun Motika sa svojim animalijama, grafikama i ostalim recentnim radovima iz donacije ponovno intrigira i potpaljuje maštu koliko je zapravo velik njegov doprinos u kontekstu hrvatske likovne umjetnosti uopce.
Ciklusi koji slijede iz generacijske ce perspektive predstavljati autore cija su djela u fundusu zbirke, kroz likovne uratke karakteristicne za svakog pojedinog autora. Višegodišnjim skupljanjem i otkupom umjetnickih djela ostvarena je reprezentativna kolekcija koja ce se predstavljati dva puta godišnje i to radovima autora koji su radom, povremenim ili dužim boravkom na ovaj ili onaj nacin vezani za Istru.
Izložba se može razgledati do svibnja. (Vedran ŠILIPETAR; snimio Saša MILJEVIC)