U vecini istarskih gradova s cijim smo predstavnicima kontaktirali jednostavno su odlucili ne objavljivati, odnosno ne davati podatke o svojim dužnicima. To bi znacilo ili da njihove pravne službe ne rade dobro svoj posao, ili da ti gradovi ne žele transparentno prikazati svoje poslovanje gradanima, s cijim novcem raspolažu.
Nedavno smo se susreli s primjerom iz Umaga u kojem Grad nije želio dostaviti podatak o dugovanjima ugostitelja s južne šetnice. Gradonacelnik Vili Bassanese se tada pozvao na Zakon o zaštiti osobnih podataka. Pojasnio je da je gradskoj upravi bila želja da na svojim službenim web-stranicama objavi sve dužnike prema Gradu, za što su tražili mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od koje su dobili sljedeci odgovor:
"Nesporno je da postoji pravo na informaciju, ali ukoliko su zadovoljeni uvjeti propisani posebnim zakonom. Medutim, buduci da se radi o osobnom podatku temeljem Zakona o zaštiti osobnih podataka, zakljucno iznosimo da u konkretnom slucaju ne postoji pravna osnova na temelju koje bi stranka (podnositelj zahtjeva) imala pravo dobiti na korištenje predmetne podatke dužnika, izuzev ako bi dužnici dobrovoljno pristali/dali privolu za takvo korištenje podataka".
Liste za gradske stanove
Ocito, u Gradu Umagu su tražili mišljenje za objavu svih dužnika, što doista i nije moguce prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka. Naime, zaštita osobnih podataka se ne odnosi na pravne osobe, vec iskljucivo na fizicke, što su nam potvrdili u Agenciji za zaštitu osobnih podataka.
Doduše, i tu je moguce u nekim slucajevima objaviti podatak u dugovanju prema lokalnoj upravi, ukoliko je tako definirano pravilima na lokalnoj razini. Tako je, recimo, poznato da se kod prodaje ili dodjele gradskih stanova javno objavljuju liste kandidata, što spada u uvjet natjecaja, a cime se, prema tumacenju naših sugovornika iz Agencije, ne krši Zakon o zaštiti osobnih podataka. Grad Umag je, medutim, novinaru, ali i javnosti trebao podastrijeti podatak o ukupnom dugovanju ugostitelja, bez detaljnog navodenja svakog dužnika ponaosob ukoliko je rijec o fizickim osobama, što je na koncu nakon našeg inzistiranja i ucinio.
Isto skrivanje, odnosno takozvana zaštita podataka dogodila se u Umagu koncem prošle godine kad su gradski vijecnici otpisali više od cetiri milijuna duga komunalne naknade, komunalnog doprinosa i lokalnih poreza. Tada je u izvještaju sa sjednice objavljeno da je dvama poznatim Umažanima, cija se imena, kako je bilo navedeno, ne smiju objaviti, dug od 227 tisuca kuna pao u zastaru, odnosno bio im je oprošten.
Nema poslovne tajne
Neki istarski gradonacelnici, poput vodnjanskog Klaudija Vitasovica, su si uzeli toliko slobode da sami odlucuju što ce biti, a što nece biti objavljeno u javnosti. Tako Vitasovic kaže da Grad Vodnjan nije objavljivao podatke o dužnicima za gradske prostore niti ce to ciniti ubuduce.
- Javno iznošenje tih podataka nije korektno i to je poslovna tajna. Objavljivanjem bismo stavili dužnike u neugodnu situaciju. Postoji inventurna komisija sastavljena od clanova vijeca koja popisuje te dugove pa podaci nisu sasvim tajni, ali nisu ni za javnost. Smatram da bismo time naštetili tim ljudima, i to je moj stav, zakljucio je.
Vitasovic time, medutim, krši Zakon o pravu na pristup informacijama, a ni na koji nacin ne bi kršio Zakon o zaštiti osobnih podataka kad bi objavio imena dužnika - pravnih osoba. No, on si daje za pravo da o tome sam odlucuje.
Strucnjaci iz Agencije za zaštitu osobnih podataka su se cak i nasmijali na Vitasovicevu tezu da je rijec o poslovnoj tajni. Isticu da se o odnosu Grada i dužnika nikako ne može govoriti kao o poslovnoj tajni. Pojašnjavaju da Grad može cak i kod sastavljanja natjecaja za dodjelu gradskih prostora navesti da ce imena onih koji ne budu placali zakupninu biti javno obznanjena. Dakle, pravo je svake jedinice lokalne uprave da samostalno odredi na koji ce nacin biti uspostavljena pravila te koliko ce time i sama biti transparentna.
Ni u gradovima Rovinju i Porecu ne objavljuju podatke o svojim dužnicima. Doduše, porecki gradonacelnik Edi Štifanic nam je tek kratko rekao da oni to ne cine, obecavši nam konkretno obrazložiti zbog cega nakon savjetovanja s gradskom pravnom službom, no više nam se nije javljao.
U Gradu Rovinju su nam, pak, rekli da ih u objavljivanju takvih podataka prijeci Zakon o zaštiti osobnih podataka. Kažu i da bi bilo upitno bi li se naplata poboljšala da se objave dužnici.
Problem naplate dugova
Grožnjanski nacelnik Rino Duniš krajem prošle godine je za Glas Istre otvoreno imenovao dva dužnika, tvrtku Zigante tartufi i Hrvatsku glazbenu mladež, od kojih je Opcina 31. prosinca potraživala najvece iznose, ukupno cak 1,1 milijun kuna.
- Cilj mi sigurno nije bio nekome napakostiti ili uciniti mu štetu javnim prozivanjem, vec razdrmati postojecu neizdrživu situaciju, skrenuti pažnju na izuzetno velik problem naplate dugovanja, osobito za jedinice lokalne samouprave sa skromnim proracunima poput našeg, te fizickim i pravnim osobama poruciti da svoje obaveze prema javnim institucijama krajnje ozbiljno shvate i potaknuti ih da ih redovno ispunjavaju. Proracun nam iznosi oko sedam milijuna kuna i nemamo rezervi za kreditiranje neredovitih platiša. Istovremeno, Opcina mora placati svoje racune, primjerice one za struju, jer u slucaju kašnjenja automatski ide naplata kamata, objasnio je.
Ispravno tumacenje zakona, osim onog službenog iz Agencije za zaštitu osobnih podataka, dobili smo od pulskog gradonacelnika Borisa Miletica.
Gradska imovina je imovina svih gradana
- Najviši pravni akt RH, Ustav, u temeljnim odredbama u clanku 3. navodi "poštivanje prava covjeka" kao temelj za tumacenje Ustava, te clanak 37. stavak 1. koji kaže: "Svakom se jamci sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obradivati i koristiti samo uz uvjete odredene zakonom". Prema tome, prvenstveno trebamo razlikovati osobne podatke fizickih osoba od podataka poslovnih subjekata.
Osobno doživljavam da je gradska imovina, imovina svih gradana te da oni imaju pravo znati tko im je dužan, poštujuci pritom odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka. Cilj gradske uprave je maksimalna transparentnost i dostupnost podataka, stoga su i svi doneseni akti gradonacelnika dostupni javnosti i javno prezentirani. Kada je rijec o dužnicima i nekim drugim zahtjevima upucenim gradskoj upravi, bili smo ih primorani uskratiti, upravo poštujuci Zakon o zaštiti osobnih podataka, kaže Miletic.
Smatra da je bitno razlikovati pravo na informaciju od javne objave te da je u konacnici i sam zakon dao prilicno velike ovlasti agenciji zaduženoj za nadzor te su i kaznene odredbe prilicno visoke.