"Istarske štorije" misle globalno, a djeluju lokalno

Ines Pletikos: Za eventualan nastavak projekta potrebna je puno jača logistička i produkcijska podrška
Ines Pletikos: Za eventualan nastavak projekta potrebna je puno jača logistička i produkcijska podrška

"Sa(n)jam", 15-minutni film Ines Pletikos o pulskom Sajmu knjiga u Istri, posljednja je epizoda dokumentarno-televizijskog serijala "Istarske štorije" koja će se prikazati večeras u 21.45 sati na pulskoj TV Novi.

U produkciji Pulske filmske tvornice, ovaj je serijal sastavljen od sedam 15-minutnih autorskih filmova afirmiranih i mladih autora (Ines Pletikos, Goran Legović, Katarina Radetić, Marko Zdravković-Kunac, Ivana Anić i Sanda Letonja-Marjanović), a filmovi su im premijerno prikazivani na spomenutoj lokalnoj televiziji proteklih šest tjedana.

Serijal je osmislio autorski tim Pulske filmske tvornice, u suradnji s istaknutom zagrebačko-pulskom dokumentaristicom Ines Pletikos, koja je u ovom projektu sudjelovala u trojnoj ulozi autorice (uz "Sa(n)jam", režirala i film "La piova"), urednice serijala i mentorice mlađim autorima. Razgovor smo otvorili njenim posljednjim autorskim radom.

- U večerašnjoj, zadnjoj štoriji "Sa(n)jam" progovarate o okolnostima koje su dovele do realizacije uspješnog i međunarodno etabliranog kulturnog projekta, pulskog Sajma knjige u Istri.

- "Sa(n)jam", napokon, iako zapravo ne stane u 15-minutni format, prava je pulska priča. Kako kaže protagonistica filma "Sa(n)jam" legendarna Gorka Ostojić Cvajner, Pula jest grad diskontinuiteta. Upravo zbog toga svaki je napor kontinuiranog rada u njemu neprocjenjivo važan. Sajam knjige kao institucija, sa svoje dvadeset i dvije godine nezavisnosti i uspjeha, nevjerojatno nam je bitan kao paradigma tog napora. Ili, kako kaže Gorka, opisujući pjesnika Boška Obradovića, utemeljitelja prvog Sajma knjige: "Ono što je nemoguće - to je moguće, ono što se ne može - to se mora!" Koliko god nadrealno zvučale te riječi - u trenutku kad su izgovorene i sada - mogu nam poslužiti kao misao vodilja u godinama koje dolaze.

- Kako se rodila ideja o serijalu "Istarske štorije"?

- Bez obzira što se Pulu doživljava kao grad filma zbog duge tradicije Pula Film Festivala, koji posljednjih godina u suradnji s HAVC-om razvija i druge programe, te cjelogodišnjim naporima vrijedne ekipe Kina Valli, još uvijek ne postoji sustavna platforma koja se zaokruženo bavi filmskom praksom kroz edukaciju, produkciju i promotivne aktivnosti. Nakon što su me pozvali na školu scenarija za dokumentarni film, pomislila sam da bi Pulska filmska tvornica s nekim novim licima koja imaju autorski potencijal mogla biti začetnik takve prakse u našem gradu. Kao dokumentaristica s velikim iskustvom u kreiranju i realizaciji različitih dokumentarnih televizijskih žanrova osmislila sam format koji je mogao podnijeti izazov okupljanja ljudi različitog filmskog iskustva, senzibiliteta i godišta. Skupilo se mladih profesionalaca, još više amatera s različitim iskustvom, koji su bili voljni učiti. Nastavili smo razrađivati teme započete na radionici scenarija, a najuporniji i najbolji su došli do stupnja realizacije.

- Vrijednost serijala nije samo u njegovog filmskoj, zanatskoj dimenziji, već i u tematiziranju kulturne različitosti istarskog prostora, pa tako i šarolikih socijalnih skupina, od starosjedilaca do došljaka i marginalaca.

- Predložila sam da radimo na serijalu koji će misliti globalno a djelovati lokalno, govoriti o sadašnjem trenutku istarske stvarnosti koja je postpolitička, postindustrijska, distopijska, tranzicijska... Kao paradigmu predložila sam scenarij za priču "La Piova", koji kroz interpretaciju tradicijske svadbene pjesme folklornih društava iz Galižane, Bala i Vodnjana (svi djeluju u radijusu od svega nekoliko kilometara), a potom i umjetničke obrade iste pjesme u interpretaciji glazbenika Livia Morosina govori o borbi za očuvanje identiteta talijanske zajednice na jugu Istre. Njihovo pažljivo čuvanje folklornih običaja iznimno je važno u vremenu sveopćeg raspada, no istovremeno i pokazuje do kakvih apsurda može dovesti hermetičnost i insistiranje na određivanju svog identiteta na primjeru malih, neznatnih razlika u odnosu na druge.

- Možete li nam predstaviti radove preostalih petero autora?

- Sanda Letonja Marjanović napravila je zanimljivu studiju o dilemama svojih prijatelja uličnih svirača koji, nakon života provedenog u alternativnim zajednicama razmišljaju o povratku u gradsku rutinu. Marko Zdravković-Kunac uhvatio se u koštac sa svojim opsesijama: proveo je neko vrijeme sa svojim prijateljem glazbenikom, trenutno beskućnikom, na pulskom Autobusnom kolodvoru, gdje najčešće boravi. Upoznao je i njegove nove prijatelje, isto tako beskućnike. Fasciniran i prestrašen snagom njihovih stavova i neminovnošću sudbine, Marko je insajderski pokazao kako izgleda njihov dan.

Mladoj redateljici, Puljanki Katarini Radetić, koja prati svoje noniće na proslavu godišnjice mature otkriva se posve novi svijet. Njen nonić je Prikodražanin iz Kringe, a nona Bezakinja iz Orbanići Dolenjih. O posebnostima svojih rodnih mjesta udaljenih tek nekoliko desetaka kilometara raspravljaju još uvijek vrlo osebujno, živo i duhovito. Goran Legović, prekaljeni filmski snimatelj, potpisuje autorski dokumentarac po ideji Ivane-Nataše Turković. Film prikazuje jedan radni dan željezničkog osoblja na ruti od Pule do Divače i natrag. Ivana Anić, mlada povjesničarka umjetnosti, bez prethodnog iskustva rada na filmu, uspješno je dovršila svoj prvi autorski dokumentarac o svom prijatelju, humanitarcu volonteru Igoru.

- Tko je još sudjelovao u realizaciji serijala?

- Ovaj iznimni trud porinuća pilota TV dokumentarnog serijala ne bi bio moguć bez montažera Danila Lole Ilića i snimatelja Gorana Legovića, te ekipe iz Medvida. Vjerujem da će ovo iskustvo svima biti od pomoći u daljnjem radu te da smo svi puno naučili. Za eventualan nastavak projekta potrebna je puno jača logistička i produkcijska podrška.

Režirala i "Kad Miki kaže da se boji"

Uz brojne TV emisije i serijale u produkciji HRT-a, Ines Pletikos realizirala je i više dokumentarnih filmova srednjeg i dužeg formata ("Kad Miki kaže da se boji - tko su junaci Johnnyjevih pjesama" o Štuliću i Azri, "Predi, predi šći moja", "Sinovi i kćeri u tranzicijskom Disneylandu", "Antonio Smareglia - La forza del destino", "Što je meni Balkan - Kino Europa", "Kako smo ušli u Europu - slučaj SEXA", "Baltazar grad", "Endrigo 47" i "Tripalo") te režirala kazališnu predstavu "Blak". U post produkciji su joj filmovi "Costabella ili propast socijalističke buržuazije" i "Pigmalionov efekt". (Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter