Prerada grožda je završila. Što s dropom? Najveci dio ove vrijedne sirovine odlazi u kompost, cak i više nego ranijih godina. Samo Agrolaguna ima tisucu tona dropa, koji koristi tek za kompostiranje, i to uz pomoc algi. Slicna je praksa i u Istravinu.
Po izjavama proizvodaca rakija, ovogodišnja ce proizvodnja biti znatno manja. Prvenstveni su razlog tome vece zalihe rakija zbog recesije i manje potrošnje, ali i Zakon o trošarinama koji je u primjeni od pocetka ove godine. Novi zakon donosi nove obaveze svim proizvodacima alkoholnih pica i duhana, pa cak i onima koji proizvedu nekoliko litara rakije za sebe.
Istarski vlasnici lambika zapremine do sto litara obavezni su prijaviti ga službi trošarine u pulskoj Carinskoj upravi i platiti sto kuna godišnje. Dvjesto kuna godišnje obaveza je vlasnika lambika zapremine vece od sto litara.
Oni koji proizvedu više od 20 litara cistog alkohola godišnje, dakle oko 40 litara rakije, obavezni su platiti i trošarinu. Po litri cistog alkohola trošarina iznosi 53 kune. Tu obavezu imaju cak i oni koji rakiju ne namjeravaju prodavati.
Mali proizvodaci, oni koji proizvedu do tisucu litara rakije za prodaju, trošarinu moraju platiti u roku od 30 dana od proizvodnje. Veci proizvodaci imaju mogucnost otvoriti trošarinsko skladište - dok je roba u tom skladištu ne moraju platiti trošarinu. Najgore su prošli mali proizvodaci, a medu njima je i Miro Petohleb iz Buzeta.
"To je katastrofa. Dobro sam radio nekoliko godina i sada su donijeli ovaj zakon koji je na štetu svima. Cim proizvedem rakiju, moram platiti trošarinu. Zato cu ove godine smanjiti proizvodnju. Dosad sam državi platio oko 200.000 kuna PDV-a, sada necu ni pola pa smo svi na gubitku. Država ovim zakonom radi protiv sebe i uništava sve što je autohtono", veli Petohleb.
Država tolerira sivo tržište
Kako su se prilagodili novom zakonu i što o svemu tome misle pitamo i Marina Rossija, velikog proizvodaca rakije iz Vižinade.
"Ako se i dalje bude više rakije prodavalo na sivom nego na legalnom tržištu, novi ce zakon uništiti legalne proizvodace", smatra Rossi, iz cijeg su podruma izašle višestruko nagradivane domace rakije.
"Kontrola registriranih proizvodaca vrlo je stroga i detaljna, dok se u isto vrijeme tolerira prodaja rakija na štandovima uz cestu", kaže Rossi, koji godišnje proizvede od cetiri do pet tisuca litara razlicitih rakija. Ove ce godine prepoloviti proizvodnju, nece otkupljivati drop, vec kuhati samo iz dropa sa svoga gospodarstva.
Poznati proizvodac rakija Elvis Visintin smatra da bi novi zakon mogao regulirati tržište kad bi se provodio. "Sada imamo više posla s evidencijom, ali ostalo je OK. Mogao bih reci da cak i podržavam ovaj novi zakon jer bi mogao uvesti više reda kada bi se provodio, kada bi se kontroliralo crno tržište. Mislim da ce se po starom obicaju više kontrolirati nas prijavljene proizvodace, nego one druge", kaže. Procjenjuje da se najmanje polovica kolicine rakije proizvede na crno.
Vracamo se u doba Mussolinija
Što misle o novim pravilima pitali smo i male proizvodace koji tradicionalno peku rakiju za sebe i prijatelje. Iz razumljivih razloga anketiranima nismo željeli navesti ime i prezime.
"Mi cemo skuhati i - bog. Necu valjda placati sto kuna za dva lambika. Ko mi niki dojde cu mu ponuditi malo rakije", veli gospodin iz Savicente. Nije ni cuo za ovaj zakon, nije mu poznato kome bi, što i gdje trebao prijaviti i platiti.
"Nimam lambik, ja ga posudim, oni ki ga ima neka lipo plati. Ja nimam niš s tim", odgovara naš drugi sugovornik, Marcanac.
O novom zakonu nema pojma ni treci sugovornik iz okolice Pule, u cijoj se konobi po tradiciji kuha rakija za njega i nekoliko susjeda. To je ritual, druženje i zadovoljstvo. Ne opterecuju se kaznama i novim zakonima. Drugi je Puljanin za ovaj zakon cuo tek kad je o tome procitao u Glasu Istre.
"Mogu reci da se vracamo u doba Italije, u vrijeme Mussolinija. Fašisti su voljeli gurati nos u tude podrume i tražiti miris pecene rakije. Izgleda da to isto voli i Europa pa se vracamo na stvari koje smo upoznali i ranije. Masu toga ne treba regulirati jer to je naša stecevina, pa tako i pecenje rakije za svoje potrebe", smatra ovaj Puljanin.
Namjesto zakljucka navedimo mišljenje Marina Rossija, koji veli da tradiciju treba sacuvati, ali odvojiti je od biznisa. Strahujemo samo da se ne uništi jedno i drugo. Regulativa po uzoru na Europsku uniju prepreka je ne samo prodaji sira i vrhnja i kolinju u seoskom domacinstvu, vec i proizvodnji domacih rakija. (Jasna ORLIC)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM DVOBROJU GLASA ISTRE OD CETVRTKA.