Idealni bijeg od gradske vreve je onaj na gradinu Monkodonja, udaljenu od centra Rovinja pet, šest kilometara u pravcu Pule.
Osim što se možete odmoriti od gužvi, ovo misticno mjesto koje se cesto naziva istarskom Mikenom vratit ce vas u dane kada je ovdje bujao život. A bilo je to jako, jako davno. Naime, Monkodonja je kao naselje egzistirala punih šest stoljeca, od 1.800. do 1.200. godine prije naše ere.
Sa stare gradine iz broncanog doba, na koju se uspinjete laganim korakom uzbrdo kojih desetak minuta, puca velicanstveni pogled na rovinjsko priobalje, a i svaki drugi ovlaš uprt u zemlju zorno ce svjedociti o tome da su stoljecima prije upravo ovim istim stazama krocili neki drugi ljudi. Monkodonja pruža mogucnost povratka u prošlost, a jedino što vam je na tom putu potrebno su dobre cipele i boca vode.
Dakako, nije naodmet i pomno pracenje putokaza koji ce vas na više stranih jezika informirati gdje se tocno nalazite. Jer iz pticje perspektive štošta toga bilo bi raspoznatljivije. Ovako i na tlu kamenje poslagano gradnjom suhozida lako bi moglo zavarati.
Gradina je nekad bila opasana zidinama, a glavni je ulaz imao pogled na more. Pronadeni nalazi na ovoj broncanodobnoj gradini ukazuju na to da su njeni stanovnici razmjenjivali svoja dobra s pomorcima iz citavog Sredozemlja.
U desetak i više godina istraživanja arheolozi su uspjeli dešifrirati sve znacajke gradinskog naselja u kojemu je živjelo oko tisucu stanovnika. Otkrili su da je Monkodonja imala svoj gornji grad, u kojemu su živjeli obrtnici, i donji u kojem su bili smješteni pucani.
U višegodišnjim su istraživanjima pronadeni tragovi mijena ulaza u naselje koje je poprimilo oblik labirinta. Takoder, interesantno je posjetiti i dvije grobnice koje su vjerojatno pripadale zaslužnim stanovnicima.
Medutim, na susjednom brdu Mušego pronadeni su tumuli (grobace) u kojima se nalaze grobovi. Grobovi ispod prvih naslaga kamena vec su bili opljackani kada su ih otkrili arheolozi, koji su, srecom, u donjim slojevima gromaca naišli na nove gdje su se pokapali zaslužni stanovnici Monkodonje. Zanimljivo je da je uz ostatke muških osoba pronadeno i nekoliko ženskih i djece, a po oštecenjima lubanja vidi se da su bili žrtvovani.
Kosti iz tih grobnica otkrivaju mnoge zanimljivosti o nacinu života starih Monkodonjaca. Bili su to ekstremno jaki ljudi s velikim rukama. Vodili su težak život, pricaju njihove kosti, jer su prema formi kralježnice znanstvenici došli do saznanja da su stanovnici Monkodonje na glavi ili ledima nešto nosili. Buduci da je pronadeno tek nešto manje ostataka kostiju konja, ocito je da su Monkodonjci sav teret, ulov i što god im je bilo potrebno, sami nosili na brdo.
A ako su mogli oni sa silnim teretom doci na ovo brdo, nema razloga da to ne ucine i gosti Rovinjštine i ostatka Istre i barem jedan dan ne izdvoje za atraktivan izlet i posjet istarskoj Mikeni.
Dodatni poticaj posjetu Monkodonji leži i u cinjenici što se obilazak vrijednog arheološkog nalazišta ne naplacuje. Dapace, na lokalitetu se nalazi i desetak info-ploca. Ipak, za one koji žele saznati više moguce je i strucno vodenje, koje se može zatražiti u Zavicajnom muzeju grada Rovinja kod arheologa Damira Matoševica ili u gradskoj turistickoj zajednici. Iako još uvijek ne postoje suveniri iz istarske Mikene, za utjehu i uspomenu onima koji ce je obici ostaju atraktivne razglednice i popratni promidžbeni materijal koji se takoder može nabaviti u Zavicajnom muzeju i Turistickoj zajednici grada Rovinja.