Mirisalo je proteklog vikenda iz kuhinje marušicanske konobe Atelier. Sjatili su se tamo kuhari iz tri konobe - Rondo iz Buja, Marino iz Kremenja i Oprtalj - sa zajednickim ciljem - ponuditi nekoliko jela, zapravo jednu veceru koju ce obilježiti tek prosušene istarske kobasice.
Dio je to Luganigade (luganiga - istrovenetski naziv za kobasicu), svojevrsnog festivala istarske kobasice, manifestacije koju su prije 20 godina zapoceli sami Marušicani u želji da se u sumornim zimskim danima okušaju u pripremanju kobasica.
Iz godine u godinu natjecanje se širilo, od zabave za desetak mještana stiglo se do manifestacije koja je postala dio zimske ugostiteljsko-turisticke ponude ovoga dijela Istre. Nema sumnje da je marušicanska Luganigada dala veliki doprinos ocuvanju tradicijskog nacina pripremanja kobasica u Istri.
Kuhari su za tu vecer nastojali oplemeniti tradicijska jela, dodati neki svoj detalj? No, ne može se ici daleko. Zna se što je i kako mora izgledati, kako mora mirisati, kakve dojmove na nepcu ostaviti istarska kobasica.
Trebalo se te veceri dodvoriti i tradiciji i uzvanicima, koji su zaposjeli sva mjesta u konobi Atelier u Marušicima i na kraju ocijenili ponudena jela. A da bi to bila u cjelini ugodna vecera, trebalo je ici redom. Slijedila su cetiri pjata. Kasnije su sudionici vecere doznali da je prvo jelo - fritaju s kobasicom - pripremila kuharska ekipa konobe domacina.
Ukusno, za neke odlicno, za neke malo prepapreno, neki su komentirali da je kobasica bila presušena, drugi da joj je vrijeme pogodeno. Treba o svemu voditi racuna, kažu kuhari. Treba pogoditi pravo vrijeme za sušenje, za skidanje s vjetra, treba joj sacuvati svježinu.
Kao da je upravo takva bila kobasica koju su u vrlo dobro složenoj maneštri ponudili pobjednici ove veceri, predstavnici konobe Oprtalj, mladi vlasnik Daniel Coslovich i još mladi kuhar Goran Tadic. Nece biti slucajno da je druge veceri Coslovich na natjecanju u pripremanju kobasica zaslužio drugo mjesto i srebrnu plaketu. Ali, neki su najviše ocjene dali maneštri zato što se radi o - maneštri.
Slijedili su ravijoli s kobasicom, punjeni palentom, na podlozi od zapecene palente, sve to na listu kelja? Ljepotu i za nepce i za oko ponudili su mama Neda i kci Jana iz bujskog Ronda. Na kraju još malo tradicije - žgvacet s palentom, gulaš od rebarca s kobasicom? Jelo se, uživalo, zalijevalo vinima i maslinovim uljima s ovih staza. Istarska kobasica bila je zvijezda i druge veceri, a marušicanska Luganigada ocito je prava manifestacija da se sacuva u izvornom obliku i pristupu.