Nastavlja se kalvarija nogometaša Istre 1961 na domaćem travnjaku. Posljednji put "Drosina" je svjedočila pobjedi igrača u "zeleno-žutim" dresovima davnog 17. listopada prošle godine, uslijedila su potom dva remija, a zatim i tri poraza u nizu. Međutim, dok su oni krajem jeseni prihvaćeni kao surova realnost stanja u kojem se u tim trenucima nalazio pulski prvoligaš, ovaj subotnji protiv zaprešićkog Intera, direktnog konkurenta za ostanak u elitnom razredu hrvatskog nogometa, posebno peče.
Jednostavno, usprkos činjenici da je zimski prijelazni rok odrađen tako kako je odrađen i da je aktualni igrački kadar, ruku na srce, slabiji od onog iz prvog dijela sezone, novi kormilar Andrej Panadić napravio je ono što njegovom prethodniku Robertu Rubčiću nije uspjelo, trgnuo "zeleno-žutu" svlačionicu iz letargije i na krilima nabujalog optimizma očekivalo se i bujanje bodovnog konta. Zalog takvom razmišljanju bila je dobra predstava u Gradskom vrtu i sad se samo očekivala nadogradnja, usprkos činjenici da su Osječani u kooperaciji sa sucem Zebecom poprilično prorijedili redove pulskog prvoligaša. Na žalost, dogodilo se ono što nitko nije očekivao, neprepoznatljivo izdanje Istre 1961 u prvih 45 minuta, "keramičari" su odmah "namirisali krv", stisnuli domaćina i s dva pogotka Nestorovskog utrli si put k drugoj uzastopnoj pobjedi nad Puljanima.
- Čim je utakmica započela dalo se naslutiti da to neće na dobro izaći. Mi krenemo s centra, ja odem prema naprijed, okrenem se i vidim loptu u našem korneru te mi uopće nije bilo jasno kako se mogla tamo naći i što se dogodilo, a na žalost, to je bio samo početak - prisjetio se Šime Gržan, napadač Istre 1961. - Ne znam stvarno koji je bio tome razlog, no krenuli smo katastrofalno, svatko je bio u nekom svom filmu i tek smo se na poluvremenu uspjeli posložiti. U nastavku je na teren izašla skroz druga momčad i da smo tako igrali od početka mislim da bi pobijedili, ali dogodilo se to što se dogodilo i jednostavno se poklopio splet okolnosti koje se nisu mogle izbjeći. Uspjeli smo relativno brzo smanjiti i ostalo nam je dovoljno vremena da stignemo barem do boda, stvorili smo i nekoliko prilika, ali na kraju nam je i sreća okrenula leđa. No, sreću treba i zaslužiti, a mi je igrom u prvom poluvremenu definitivno nismo zaslužili. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU