Predstava Ivice Mijacike "Bog žurim, nazovi (ili replika stoljecu)" u režiji Zorana Mužica gostovala je u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Rijec je o predstavi iz produkcije zagrebackog Teatrina Gardelin, premijerno izvedenoj u ožujku ove godine.
Pulska publika, a u kazalištu je bilo petstotinjak gledatelja, odlicno je primila "Bog žurim, nazovi" s izvrsnom Helenom Minic te njenim ravnopravnim partnerima na sceni - glumcima Davorom Svedružicem i Perom Juricicem. Glumci su, naime, posebno Helenina glumacka razigranost, ustvari najbolji dio predstave koja je žanrovski odredena kao "komedijska satira", a ustvari je prerazvucena kazališna prica o ispraznosti suvremenog života i kazališta.
Tocnije, to je predstava u predstavi o predstavi. Ima tu, uz ostalo, i lutkarskog kazališta (dojmljiv pocetak s Adamom i Evom u rajskom vrtu) i elemenata vodvilja, mjuzikla i još kojecega, a stalna je igra na rubu teatra apsurda. Možda se ipak trebalo upustiti u nju.
Ovako, na sceni je postariji Redatelj, pravi životni gubitnik, plahi, nesretni usamljenik, kojeg igra Pero Juricic. Tu su i njegovi, privatno ne baš sretni, glumci. Seksepilna, vlastitom ljubavnom vezom nezadovoljna Zrinka glumi Evu, Mony i Odgajateljicu (Helena Minic). Njen kolega Tomislav je u predstavi koju pripremaju Adam, Mike, Zvonko i Frane (Davor Svedružic).
Njemu je, pokazat ce se na kraju, kada odlazi iz predstave jer je dobio ulogu u sapunici, konacno i u karijeri "krenulo". Na samom kraju se pojavljuje i Marko - osoba od svjetla i tona (Davor Popovic), koji nerazgovjetno cita pjesmu. Napisao ju je Redatelj, jer on se poezijom brani od okrutnosti suvremenosti.
U "Bog žurim, nazovi" smijeh iz publike je stalni lajtmotiv. Ima tu smijeha zbog živopisnih uprizorenja seksualnih dogodovština, najprije Adama i Eve (lutkarski dio predstave), koji su iz rajskog vrta pobjegli u sadašnjost. Seks i smijeh se združuju i o prici glumice Zrinke o njenom primitivnom zarucniku vodoinstalateru.
Ima tu i puno ironije, tu i tamo tragikomedije, smiješnih "životnih" prica, pokoji vic…. I sve tako do lirskog kazališnog završetka. Tužnog suocavanja sa životom i kazalištem, u kojem redatelj kao tužni klaun ostaje bez svojih glumaca. Oni koji su se cijelo vrijeme smijali - više to ne cine.
Dramaturginja predstave je Lada Martinac Kralj, glazbu potpisuje Nenad Brkic, koreografkinja je ?urda Kunej. Lutke su djelo Gordane Krebelj.