U povodu dana sjećanja na Holokaust, koji se obilježava 27. siječnja, talijanska je državna televizija prikazala dokumentarac posvećen 90-godišnjem Enricu Vanziniju koji je preživio strahote koncentracijskog logora u Dachauu. Vanzini je došao u logor kao 19-godišnjak, a do lani nikome nije ispričao ono što je tamo doživio.
Dok sam čitao njegovu ispovijest sjetio sam se razgovora koji sam vodio prije dvadesetak godina sa Žminjcem Josipom Bošcem koji je prošao njemačke logore kao maloljetnik. Ono što me najviše pogodilo tokom razgovora je iskrena ispovijest Bošca koji mi je priznao da gotovo svi koji su preživjeli strahote konclogora nevoljko govore o tome, da među njima vlada kao neka vrst prešutnog dogovora, nađu se prilikom obilježavanja oslobođenja, razmjenjuju životna iskustva, ali pokušavaju se maknuti od znatiželje javnosti. "Bojali smo se da nam ljudi neće vjerovati, kako pronaći prave riječi za ispričati sve što smo tamo doživjeli? S druge strane, kad sam se vratio u Istru nakon dugog i iscrpnog putovanja kroz Europu rat je bio već završen i počela su se veličati djela onih koji su vodili partizanski rat", sjećam se da mi je ispričao.
Nakon toliko godina od tog razgovora naišao sam na ispovijest starog Vanzinija koji je više od 60 godina šutio o osobnom iskustvu u Dachauu. Vanzini je bio jedan od tisuću zatvorenika koji su bili u posebnim jedinicama koje su služile nacistima u provođenju masovnih likvidacija. Vanzini je bio "sonderkommando", čovjek koji je pratio osuđenike u plinske komore i skrivao od njih istinu uvjeravajući ih da odlaze na tuširanje. Nakon smaknuća ulazio bi u komore smrti i obavljao određene poslove: šišao kosu ženama, izvlačio zlatne zube i tijela odvozio u krematoriji na spaljivanje. "Sonderkommandos" su bili smješteni u posebnim barakama, živjeli su odvojeno od ostalih zatvorenika, imali bolju hranu, bolje su bili odjeveni i imali više šanse preživjeti logor.
Nacisti su najčešće za te specijalne jedinice odabirali mlađe dečke koji su mogli izdržati fizički i psihički teret: žrtve logora postale su tako i suučesnici svih zločina koji su se tamo događali. Perfidna i đavolska logika koja je žrtvu pretvarala u krvnika. Pri kraju rata, kada su nacisti bili svjesni da će uskoro saveznici ući u logore, "sonderkommandos" su bili iskorišteni da bi se sakrila masovna ubojstva: kopali su masovne grobnice, izvlačili tijela i spaljivali ih uz kompromitirajuće dokumente. Do samog kraja bili su u službi nacističkog plana likvidiranja Židova i ostalih zatvorenika logora. Vanzini je pri kraju prošle godine smogao snage i mnogih godina šutnje ispričao svoju priču pred TV-kamerama. (E. VELAN)