"Ovo je na neki nacin iskupljenje za mene", rekao je na pocetku koncerta voda Power Trija, bubnjar Marko ?ordevic Sveti, u Cabahiji u sklopu Jazzbine.
Time je podsjetio na svoj prvi pulski koncert prije tri godine u Monte Serpu s kojim nije bio odviše zadovoljan. Ako je nekakvo iskupljenje tražio, ovdje ga je sigurno dobio jer je koncert protekao u prijateljskoj, gotovo prisnoj atmosferi u odnosu prema publici, s gitaristom Brankom Trijicem i vec potpuno udomacenim Vasilom Hadžimanovim za klavijaturama.
?ordevic pak cijelo vrijeme svirke nije skidao osmijeh s lica, uživajuci u svom, na trenutke gotovo divljem sviranju bubnjeva i nemilice trošeci svoju neiscrpnu energiju, uvjerivši publiku u istinitost onih panegirika kojima ga je pocastio casopis Modern Drummer.
Da su zbilja došli kod prijatelja, pokazao je prvo Željko Markovic koji je Hadžimanovu dodijelio priznanje proglasivši ga pocasnim gradaninom Jazzbine, s obzirom na to da je covjek toliko cesto nastupio u Puli na Jazzbini te mu je dao pismeno priznanje za iznimno glazbeno stvaranje i prijateljstvo.
Slicnu "diplomu" za podršku i prijateljstvo dobili su Trijic i ?ordevic te Markovicev kolega Nebojša Pudar, još jedan promotor i organizator koncerata u regiji. ?ordevic i društvo odužili su se Markovicu dodijelivši mu na pocetku drugog dijela koncerta zahvalnicu "za izuzetne rezultate i pregalacki rad na polju kulture" što su napisali na poledini partiture jedne od skladbi koje su izveli.
Dva seta pjesama obuhvatila su autorske skladbe sve trojice glazbenika, ali kako je ?ordevic glavni, najviše su izvodili kompozicije iz repertoara njegove grupe Sveti. Tako smo culi veselu nogometnu ?ordevicevu "5:0" kojoj Hadžimanovljeve klavijature daju balkanski prizvuk, ili pak Trijicevu "0 0 0", koja zvuci upravo kao nastavak prethodne. Hadžimanov je izvukao svog asa iz rukava u skladbi "Ohrid" koju je baš na ovom mjestu izveo s Bace Quartetom, ali vrhunac koncerta bila je groznicava "We'll see" koju potpisuje upravo ?ordevic, najpoznatija skladba nastala u suradnji s Hadžimanovim.
?ordevic je u jednom trenu, na polovici koncerta, ponesen dobrim vibracijama, nonšalantno najavio "A sad, spektakl!" te je publici dao sve od sebe, a ona ga je, nagradila aplauzom koji se upravo nakon ove izvedbe pretvorio u ovacije. Za sam kraj, za potpuno ocekivani i zasluženi bis, pustili su poeticnu "Chimes" i "Celebration" s još jednim eksplozivnim ?ordevicevim solom.
Nekoliko puta za vrijeme koncerta asocijacije su nam pobjegle na Leb i sol, upravo zbog kombiniranja etno i jazz elemenata s cistokrvnim, rock dionicama, pogotovo zbog Trijicevog sviranja. Ispit je na kraju položila i Cabahia, na kojoj se nisu vidjeli tragovi požara koji ju je uništio prošlog ljeta.