Ona je mudra, topla, plemenita, puna razumijevanja i jednostavno očarava nježnošću i znanjem. Ona je Isabel. Ona je i violinistica poznatog Cargo Trija Darka Rundeka. Ona posljednjih godina živi i radi u Puli. Zatekli smo je u Rojcu, na probi za predstavu "Jabuka - raj ili ponovno Pakao", riječkog teatra Rubikon i pulskog Teatra umjetnosti TOFA, koja je dio trilogije "Božanstvena komedija što će se idućeg tjedna u Istarskom narodom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, a za glazbu je zaslužna upravo Isabel.
- A što? Stara sam, imam 70. godina i kao svi starci, lamentirat ću na mlade i o tome kamo ide taj svijet. Šalim se. Nažalost, isto je kao i prije. Mladost sam provela u svijetu u kojem je sve izgledalo liberalnije. Bila je to 1968. godina, hippy pokret, sve smo iskusili i vjerovali da je došlo vrijeme u kojem se sve mijenja. Svi i svugdje bili su svjesni toga i puno smo radili za to. Sada me interesira da ipak u ovom kaotičnom raspadnutom svijetu ima točkica koje se pojavljuju, na neki način kao da smo posadili sjeme. Dolaze mladi koji brže sazrijevaju i već znaju sve ono što smo se cijeli život trudili kazati i dokazati sve te ideje o raspadu i u svemu tome ima pupoljka, i to je predivno. Nismo ubrali plodove, ali ima novih izdanka.
- Vide li se te klice i u ovom projektu s teatrom Rubikon i TOFA-om. Je li to prvi put da surađujete s njima?
- Da. Zvonimir (Peranić, op. a.) i ja odlučili smo zajedno surađivati na projektu. Sviđa mi se "Božanstvena komedija" i ovaj projekt koji je osuđen da nestane. Volim pomoći u nečemu čemu prijeti opasnost nestanka jer ljudi na vlasti rade sve da se ugasi projekt. To je nedopustivo. Time se ubija kreativna snaga. Uništava se sjeme. U meni to stvara reakciju i želju da pomognem u tome da preživi. Cijeli sam život živjela u opasnosti.
- Opasnosti od čega?
- U opasnosti da nestanem. Jer nisi kao drugi, nisi konvencionalan, a konvencija je fašist po definiciji te uzima sav prostor i odbacuje različitost. A ja sam drugačija od početka i uvijek sam to pokušavala braniti na bilo koji način. Radila sam tri, četiri različita posla. Kada sam naučila jedan, rekla sam: dobro je, moram sada naći nešto novo. Bavila sam se psihoanalizom, dizajnirala haljine, bavila se plesom… Uvijek sam tražila načine da kroz to prođem i prevladam jer mi se ne sviđaju kategorije i uvijek sam tražila poveznice koji iako nisu očite - postoje. I to me zanima.
- Je li upravo umjetnost put (ili način) kojim možemo njegovati umjetnost?
- Trebala bi biti. No sada se sve svodi na konzumaciju i zapravo je baš obrnuto. Traži se samo forma. Primjerice, mi s Cargom i Rundekom stvaramo i radimo ploču kako osjećamo i to nikada ne dolazi do radijskih postaja jer nema dubokog basa i repetitivnog ritma i to danas jednostavno - ne prolazi. Ako rade reklamu za koncert, vrte "Apocalypso", a on je star. Ne slušaju ono što danas poručujemo jer nije u konvenciji, a ona nema veze s umjetnošću. To je ekonomska manipulacija za bogaćenjem i samo punjenje potreba i tu nema umjetnosti. Samo se troši.
- Naziv predstave za koju radite glazbu je "Jabuka – Raj, ili ponovno Pakao?". Živimo li u raju ili paklu?
- Raj i pakao su pomiješani, ali sve postoji. Možeš biti u raju ili paklu, ali ne ovisi o okolnostima, već o nama. U "Božanstvenoj komediji" glavni junak prolazi kroz različita stanja svijesti u kojima treba otići u pakao, doseći sve razine i sve to pročistiti, a to je svačija osobna odgovornost. Odavno sam izgubila nadu da se u raj može ići samo kritizirajući paklenu situaciju u kojoj živimo. Samo rad na samom sebi može te odvesti u raj. To je taj krug u kome trebamo prihvatiti pakao koji je u nama koji, ako nismo svjesni se odmah manifestira. Komunizam, kapitalizam nisu krivi za to… ne radi se o tome, već o odgovornosti prema samom sebi, i svako toliko pojavi se tračak svjetla koji ti daje snagu da ideš u daljnja iskustva.
- Vodi li nas ta različitost naprijed?
- Različitost je mehanizam života. Uvijek postoji otpor kada je nešto različito i stvara se napetost koja stvara nešto drugačije. Različitost je sinonim života i treba to prihvatiti, jer ako se to odbija, onda postaje fašizam, jer nema mehanizma života koji stvara nešto drugo. Različitost je jedna stvar, a višestrukost druga. Svijet u kojem živimo svodi se na ponavljanje istog, a to je pakao. Raj je različitost u smislu kvalitete i identiteta i svaka mala razlika je značajna. (Lara BAGAR)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.