U svom četrnaestom izdanju Festival Sedam dana stvaranja, kojeg tradicionalno organiziraju udruge MIG i Veliki mali čovjek, ušao je s oznakom EFFE, koju Europsko udruženje festivala dodjeljuje manifestacijama koje se odlikuju izvrsnošću i inovativnošću. U skladu s tom titulom, ali i čuvenjem po "istovremeno ironičnom i progresivnom pristupu kulturnom turizmu te demokratičnošću edukacije" (što je dio obrazloženja uz dodjelu oznake EFFE), i otvorenje ovogodišnjeg festivala proteklo je u znaku ležernosti, dinamičnosti, raznolikosti i programske atraktivnosti.
Radosno nestrpljenje uoči otvaranja
Do čina službenog otvorenja Festivala publiku koja se polako okupljala pred pazinskom LG galerijom zagrijavala je svojim uličnim performanskom etno-grupa Če bo bo, če na na, dojmljivo izvodeći bosanske sevdalinske te ciganske i međimurske narodne pjesme. Grupa je sat kasnije ponovno nastupila pred pazinskim Kaštelom, pred publikom koja se u međuvremenu utrostručila.
Na kratkom i jednostavnom otvorenju Festivala govorili su predsjednica pazinskog Društva likovnih stvaratelja Nada Putinja, izražavajući zadovoljstvo što je njihova galerija ponovno odabrana za početnu točku Festivala; zatim gradska pročelnica za društvene djelatnosti Nevija Srdoč, izrazivši unaprijed radosno nestrpljenje kulturnim sadržajima koji će nastajati tijekom ovog tjedna u Pazinu i biti predstavljeni njegovog zadnjeg dana, u subotu 19. kolovoza; te David Belas, jedan od utemeljitelja Sedam dana stvaranja, koji je sve sudionike i goste Festivala pozvao da se ugodno i kreativno zabave.
U istoj LG galeriji potom je otvorena izložba Luminous body umjetnice Maje Radešić, koja je kroz različite umjetničke medije istraživala prirodu i različite manifestacije svjetlosti. U Galeriji su izložene njezine slike i kolaži, dok je u predvorju Kaštela postavljena njena svjetleća skulptura Čahura (Cocoon), izrađena od, kako je rečeno, filcane vune ovaca koje je sama strigla.
Butoh i osebujna dramaturgija
Nakon otvorenja i razgledavanja izložbe otvorenje festivala preselilo se pred pazinski Kaštel, gdje je umjetnica Nikita Val izvela plesni performans nazvan Haiku. U isprepletenosti glazbe s čestim ritmičkim zvukovnim naglascima, zatim kostima u crvenoj i bijeloj boji koji krojem pred publiku postavlja temu otkrivenosti i skrivenosti dakle otvorenosti i tajnovitosti, a mijene te dvije identifikacije pojačane su rukovanjem dvjema crvenim lepezama; te plesnih pokreta koji su varirali od trzavog stroboskopskog pomicanja do glatkog ali jako usporenog lučnog pomicanja udova i dijelova kostima, umjetnica je u poznati japanski umjetnički ples zvan butoh unijela osebujnu dramaturgiju koju publika može iščitavati kroz vrlo različita značenja.
Finale prve večeri festivala sedam dana stvaranja pripalo je grupi Veja, koja je, sudeći po oduševljenim reakcijama internacionalne publike i njenom spontanom plesu, barem prvih redova, stekla obožavatelja i daleko izvan Istre. Prvih nekoliko izvedenih pjesama bilo je iz novog Vejinog repertoara, a središnji dio zauzeli su hitovi s njenog prvog albuma "Dolina mlinova", obogaćeni performerskim, govornim ili mimičkim, doprinosom drugih sudionika Festivala. Ovaj izvrstan nastup, čija je kulminacija bila znamenita obrada tradicionalne pučke pjesme "Anka", još je jedna potvrda da u grupi Veja Pazin ima umjetničku i kreativnu snagu koja daleko nadrasta lokalne, pa i regionalne okvire.
U nastavku tjedna sudionici Festivala svakoga će dana stvarati u kreativnim radionicama, dok će se festivalski večernji glazbeni, filmski, performerski i izložbeni programi održavati u Kaštelu i u Bunkeru. (Napisao i snimio Davor ŠIŠOVIĆ)