Poljska i Rusija svoju su utakmicu odigrale na najveci ruski nacionalni praznik, 12. lipnja je službeni dan raspada Sovjetskog Saveza. Varšava je bila okupana krvlju i nasiljem. Ništa cudno. Rusi su, naime, želeci proslaviti svoj praznik, službeno zatražili odobrenje (i dobili ga!?) za održavanje parade u Varšavi.
Provokacija? Nema dvojbe da su Poljaci to upravo tako shvatili. Vladimir Putin je, navodno, platio kartu svima koji su izrazili želju otici u Varšavu i sudjelovati na paradi.
Nepromišljen je stoga cin poljskog premijera Donalda Tuska koji je pozvao svoje sunarodnjake da se prikljuce Rusima na paradi u Varšavi. Poljaci su poziv objerucke prihvatili, nažalost po Tuska, na nacin koji nitko nije želio.
E, sad, da se Uefa strogo drži svojih rigoroznih pravila kojima lupa po onima koji se odmah povlace u strahu pred sankcijama, i održavanje same utakmice mogla je staviti barem pod upitnik. Ostaje nejasno kako su Rusi uspjeli unijeti na stadion transparent od barem 400 kvadrata na kojem je jasno stajalo "Ovo je Rusija", sa slikom generala Dimitrija Požarskog koji je 1612. godine porazio poljsku okupacijsku vojsku i vratio Moskvu pod skute majcice zemlje.
Politicka poruka? Dvojbe ne bi trebalo biti. Poljska reakcija na tribinama je izostala, a Uefa može zahvaljivatibogu što je bilo tako.
Mi smo utakmicu dva ljuta protivnika pratili u fun zonama u Gdanjsku i Sopotu. Tu problema nije bilo. Doduše, nije bilo ni Rusa, pa je to lako shvatljivo. Gdanjsk su okupirali Španjolci koji su, poslije Poljaka, bili najbrojniji u navijackoj zoni. Navijalo se, dakako, za Poljsku, no kad je Džagojev doveo Ruse u vodstvo, Poljaci su poceli postajati agresivni.
Alkohol je, naravno, tekao u potocima, vec je u zraku bilo 0,5 promila, pa su se španjolski navijaci koji su na sebe navukli poljska navijacka obilježja i jurili komade po fan zoni, jer ih utakmica ni najmanje nije zanimala, poceli povlaciti. U jednom trenutku policija je morala smirivati zakuhale strasti, a medicinsko osoblje je imalo pune ruke posla oživljavajuci one oduzete alkoholom.
U Sopotu su Poljacima podršku pružali Irci koji su ovdje "u vecini". Opce je poznato da se Irci znaju veseliti, dajte im pivo, nogomet i poneku hrvatsku sisu, pa nikakvih problema necete imati. Oni najpesimisticniji Poljaci vec su u poluvremenu poceli napuštati fan zonu, ali Irci se nisu dali. U srijedu ujutro još uvijek ste ih mogli naci na Balticani, sopotskoj Copacabani. Sa silnih terasa restorana treštala je glazba, a Irci su se i dalje veselili. Cemu? To vjerojatno ni oni nisu znali, ali kao da je to bilo važno. Vjerojatno su to shvatili kao dobru pripremu za sutrašnju utakmicu sa Španjolcima.