Invazivna Caulerpa Racemosa otkrivena i u Umagu

Invazivna tropska alga Caulerpa Racemosa
Invazivna tropska alga Caulerpa Racemosa

Na dojavu Diega Makovca, znanstvenici CIM-a "Ruđer Bošković", zaronili su u umaško priobalje i na dubini od pola do četiri metara i u dužini od 350-ak metara otkrili tropsku zelenu algu Caulerpa racemosa.

- Riječ je o tropskoj, zelenoj i invazivnoj algi koja ne šteti ljudima, ali utječe na životni prostor morske flore i faune.

Najvjerojatnije je unijeli brodovi

Umaško "otkriće", za koje smo saznali prošlog vikenda, nije ni prvo ni jedino u istarskom priobalju. Alga je naime, još 2004. godine otkrivena u vrsarskom priobalju, i od tada se mozaično proširila i na podmorje Fažane, Vrsara, Rovinja i Poreča, na kojima je i lokalizirana. Upravo, umaško podmorje najsjevernije je područje njenog novog obitavanja, veli dr. sc. Ljiljana Iveša, znanstvena suradnica CIM-a Instituta "Ruđer Bošković", koja je s kolegicom znanstvenicom dr. sc. Tamarom Đakovac, prošlog petka obišla teren i uzela uzorke.

Po njenom mišljenju, vijest o širenju Caulerpe racemose, ima isključivo znanstveno značenje i interes, i nikako je se ne smije zloupotrijebiti.

- Ponavljam, ova tropska alga nije štetna za ljude, dapače vrlo je atraktivna na pogled. No, iznimno utječe na životni prostor ostalih morskih organizama jer ga naprosto guta i smanjuje. Problem je u tome i što se ona ne može iščupati poput korova i pitanje je u kojoj će mjeri danas-sutra preuzeti životni prostor drugoj morskoj flori i fauni. Iz tog je razloga, dr. Đakovac uzela uzorke ne bi li uz abiotske čimbenike /sol, kisik, temperaturu…, ustvrdili a potom i spriječili njeno širenje, pojašnjava dr. Iveša, koja na pitanje kako se tropska alga uopće našla u Jadranu, odgovorila da su je najvjerojatnije unijeli brodovi.

Ako je uočite, javite Institutu

- S obzirom da ljudi ne mogu utjecati na njeno širenje, izuzev zabranama sidrenja, ribarenja i ronilačkih aktivnosti, za znanstvenike je upoznavanje njene biologije i ekologije od iznimnog značenja. O tome, hoće li se i u kojoj mjeri zadržati ovisi o prirodi u uvjetima okoliša. Stoga smatram da je uloga znanstvenika, ali i svih nas da i nadalje pratimo njeno širenje te i pozivam sve građane da, ukoliko je uoče, o tome informiraju Institut i ukažu pažnju na njenu pojavnost, poručuje dr. Ljiljana Iveša, dodavši i da se započelo s izradom globalne karte rasprostranjenosti koja će uvelike olakšati njeno praćenje. Globalna će karta, nadalje, poslužiti i za njeno stavljanje pod nadzor, a time i sprječavanje razmnožavanja i prijenosa na nova područja. (N. ORLOVIĆ RADIĆ, foto: Ljiljana IVEŠA)


Podijeli: Facebook Twiter