Internetom kruži pamflet o pljačkaškom zakonu

Zakon se ne tiče plaćanja režija (N. LAZAREVIĆ)
Zakon se ne tiče plaćanja režija (N. LAZAREVIĆ)

Ovih dana mejlovima se prenosi pismo nepoznatog autora u kojem se upozorava na pogubnost Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojim će se, navodno, provesti "besramna akcija konačne i potpune pljačke osiromašenog stanovništva". Zakon je, tvrdi autor, donesen u tišini i skrivan od javnosti, na sjednici Sabora 28. rujna ove godine.

Autor pritom skreće pažnju na članak 13. istog zakona po kojem je dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to upozori, vjerovniku platiti posebnu naknadu od 300 kuna. Iz toga, smatra autor, proizlazi da će građani za svako zakašnjenje plaćanja režija platiti po 300 kuna (!?)

"Dakle, ako ste 10 kućnih računa (T-Com, komunalne usluge, MaxTV, plinara, HTV, HEP i slično) platili i s jednim danom zakašnjenja (ili ih niste platili), vaš kućni budžet bit će opterećen s novih nepostojećih i ogromnih 3.000 kuna", histerizira autor.

Međutim, ova suluda konstrukcija nije utemeljena ni na zakonu ni na zdravoj pameti. Osim što su sjednice Sabora javne i prenosi ih TV, Zakon o financijskom poslovanju, donesen početkom listopada ove godine, bavi se isključivo uređenjem financijskog poslovanja poduzetnika. Da se ovaj zakon nipošto ne tiče građana, potvrđuju u Obrtničkoj komori Istarske županije, ali i u Fini, koja je na svojim web-stranicama objavila priopćenje u kojem detaljno objašnjava kome je i zašto namijenjen zakon. Njime se, dakle, uređuju rokovi ispunjenja novčanih obveza, pravne posljedice kašnjenja plaćanja i druga pitanja koja su s tim povezana.

Konkretno, "sporni" 13. članak propisuje "zakasninu" od 300 kuna u slučaju kršenja članka 11. stavka 1. i članka 12. stavka 1. Nadalje, u članku 11. utvrđuju se rokovi ispunjenja novčanih obveza u ugovorima među poduzetnicima. Stavak prvi toga članka kaže da se može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana, dok se u stavku 2. određuje mogućnost ugovaranja i duljeg roka, ali ne dulje od 360 dana.

U članku 12. piše da se ugovorom između poduzetnika i osobe javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana, a i dulje, do 60 dana. Pod "osobama javnog prava" podrazumijevaju se javni i sektorski naručitelji po propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava koja odgovaraju definiciji poduzetnika.

Sve to vrlo jasno i nedvosmisleno piše u ovom zakonu, do kojeg se može doći vrlo lako, jednim klikom miša, pa izgleda nemoguće da netko nije shvatio što točno ondje piše. Osim ako je namjerno pogrešno shvatio. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter