"Ovo je jedinstvena konferencija, važna je zbog interdisciplinarnosti tema što potiče kreativnost u mnogim područjima i traženje veza u pristupu problemu na znanstveni način. Važno je da i studenti upoznaju taj široku pristup i da razviju takav stav jer im to može pomoći u budućnosti. Ovdje na Brijunima mogli smo čuti kako se određenoj temi pristupa ne samo kroz cijeli raspon znanstvenih disciplina, već i s aspekta umjetnosti, arhitekture, dizajna, kad proučavamo prirodu nikad ne znamo koji nam određeni aspekti ljudskog znanja mogu biti od koristi za otkriće kojim možemo dati doprinos društvu i znanosti", izjavio nam je američki nobelovac Harry Kroto na dan završetka petodnevne interdisciplinarne međunarodne znanstvene konferencije "Samoorganizirajuća materija i nastanak života" održane tijekom minulog tjedna na Brijunima.
Konferenciju je organizirao zagrebački Institut Ruđer Bošković u suradnji s Centrom za promicanje znanosti, humanizma i kritičkog mišljenja (CFI-Croatia).
Vođe su opasne, nemojte ih slijediti!
Harry Kroto, pod tim je imenom inače nastupio na konferenciji dok mu je puno ime sir Harold Walter Kroto, britanski je kemičar i jedan od tri dobitnika Nobelove nagrade za kemiju 1996. godine, posljednjih se godina najviše bavi kvantnom kemijom i astrokemijom, a trenutno je zaposlen kao predavač na Državnom sveučilištu Florida. Između tridesetak izlaganja na brijunskoj konferenciji o temama od razvoja svemira nakon Velikog praska do pojave života te o procesima samoorganizacije materije u ekstremnim uvjetima, primjerice niskim temperaturama, nobelovac Harry Kroto održao je predavanje naslovljeno "Kako preživjeti?".
Ovako je opisao sadržaj i osnovnu poruku svog predavanja: "Savjetovao sam studente na što da paze, kako da otvore svoje umove, jer znanstveno obrazovanje traži sagledavanje neke teme na puno širi način nego što je to čisti znanstveni pristup. Poručio sam im da misle svojom glavom a ne da puste da budu vođeni poput bikova na lancu. U današnjem svijetu na djelu je jaki trend stvaranja vođa, a to je opasno i ja ne vidim nikakvu svrhu u slijepom slijeđenju vođa, i zato je važno za mlade da misle svojom glavom nego da puste da budu vođeni. U njihovu konkretnom razvoju, važno je da sami odabiru predmete svog znanstvenog proučavanja". Kako je sudbina mnogih mladih znanstvenika u današnje vrijeme, ne samo u nas već i u svijetu, da rade ono što se od njih traži tamo gdje imaju sreće naći posao, a ne ono što doista misle da treba, pitao sam Harryja Krota ima li igdje u svijetu znanstvenih instituta ili sličnih ustanova koje će zaposliti mladog znanstvenika da tamo radi što hoće? Nije li mnogima sudbina da se bave istraživanjima za vojne ili komercijalne svrhe, već prema tome tko su im poslodavci? "Nekad ih je bilo, danas ih je sve manje", pomalo rezignirano odgovara američki nobelovac, no odmah žustro dodaje: "Znanost se bavi nečim što čovjek nije izumio. Ljudi su izumili politiku, ekonomiju, religiju, povijest, ali prirodna se znanost bavi svemirom s čijim nastankom čovjek nema ništa. Takav predmet bavljenja čini znanost drukčijom od svih drugih ljudskih zanimanja, i znanstvenici su zapravo filozofi prirode".
Ultrahladnoća pretvara kaos u uređenost
Harry Krotto je posebno pohvalio novi pothvat Instituta Ruđer Bošković, on-line bazu znanstvenih radova i predavanja Geoset, koja po njegovom mišljenju nije samo odlična baza znanstvenih radova i predavanja koja može pospješiti komunikaciju između znanstvenika, razmjenu informacija o znanstvenim otkrićima i slično, već može i mladim znanstvenicima pomoći u karijeri. Kako? Krotov prijedlog je da vlastite radove, multimedijalne prezentacije, snimke i slično, postavljene u Geoset bazu studenti i mladi znanstvenici naprosto linkovima uključe u svoje on-line biografije odnosno CV-e, i tako si povećaju šansu za nalaženje posla bilo gdje u svijetu! U radu konferencije sudjelovali su znanstvenici iz Francuske, Švicarske, Velike Britanije, SAD-a, Izraela, Španjolske, Austrije, Njemačke i Hrvatske, a uz Haryja Krota tu je bio i nobelovac Jean-Marie Lehn sa Sveučilišta u Strasbourgu, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1987. godine. Treća najavljena nobelovka, Izraelka Ada Yonath, zbog bolesti nažalost nije stigla do Brijuna. Inicijatora i jednog od glavnih organizatora ove konferencije dr. Slobodana Danka Bosanca zamolili smo da rezimira njene rezultate i znanstvene dosege, i on je to učinio ovako: "Tema konferencije bila je materija koja sama sebe organizira, i to od razine atoma i molekula koji se naizgled kaotično gibaju ali ipak stvaraju strukture na kojima počiva čitav svemir, pa sve do galaktika. Primjerice, Saturnov prsten je uređena struktura nastala od prašine.
Najjednostavnije samoorganizirajuće strukture su kristali, i oni posjeduju izvanredna svojstva koja se danas učinkovito primjenjuju, primjerice, u elektronici. Najsavršenija samoorganizacija materije je postanak života, iz kaotične smjese atoma i molekula nastala su prva živa stvorenja, jednostavne bakterije, i još uvijek je najveća tajna kako se to događa, u kojim okolnostima kaotična materija prelazi u organizirani živi oblik. Jedan od koraka ka tom otkriću sudionici ove konferencije dali su predstavljanjem istraživanja o svojstvima ultrahladnih atoma i molekula, jer je eksperimentalno utvrđeno da na jako niskim temperaturama kaotično gibanje postaje uređeno. Još se vode rasprave o praktičnoj primjenjivosti tog otkrića, ona još nije vidljiva, ali za znanstvenu spoznaju o prirodi to je otkriće vrlo važno." Još uvijek ne znamo mnogo o Velikom prasku Prekidam dr. Bosanca pitanjem na koji način znanost traži odgovore na opasnosti današnjeg vremena poput aktualne epidemije ebole? I o tome se raspravljalo na Brijunima, kaže on, jer znanost je svjesna da bi poznavanje procesa samoorganizacije materije u bakterijama i virusima pomoglo u zaustavljanju takvih pojava. Svjetska znanost se štoviše upravo bavi pitanjem ishodišta uzročnika bolesti, među njima i ebole, na molekularnoj razini, i pokušava se empirijski utvrditi kako zaustaviti njihov rast. Odgovora još nema, ali to je zadaća znanosti - istraživanje nepoznanica, kaže dr. Bosanac.
Među izlaganjima predstavljenima na brijunskoj konferenciji novost u znanstvenom svijetu donijelo je nekoliko izlaganja koja se bave fotosintezom. Proučavanje procesa prijenosa elektrona između atoma tijekom fotosinteze otkrilo je veliki značaj kisika kao prenositelja u molekulskim procesima klorofila. U pitanju su vrlo složeni procesi koje još treba istražiti, a ta saznanja mogu biti vrlo važna za proizvodnju energije odnosno za transformaciju energije Sunca, kaže dr. Bosanac. Zatim, radovi koji su se bavili Velikim praskom bili su na tragu danas sve više prevladavajućeg novog znanstvenog pristupa tom pitanju, po kojemu je naš svemir samo jedan "mjehurić" u mnogo složenijem prostor-vremenu koje je stalno i vječno, jer ako se Velikom prasku i odredi "nulta točka", uvijek ostaje pitanje što je bilo prije toga. Reći će dr. Bosanac da je to poprilično filozofsko-hipotetično pitanja, ali mi ionako još uvijek ne znamo što se događalo za Velikog praska. I dr. Bosanac ustvrđuje da je jedna od najveće vrijednosti ovog niza brijunskih konferencija - interdisciplinarnost, te da su baš zbog toga ove konferencije toliko popularne i među svjetskim znanstvenicima, koji u svojim sredinama ovakvu interdisciplinarnu razmjenu mišljenja i iskustava nemaju prilike iskusiti baš često. (Davor ŠIŠOVIĆ)