Na jednom od treninga u dvorani OŠ Vladimira Nazora mlade košarkaše pazinskog Ghia Staffa, rođene 2001. i mlađe, svojim je posjetom počastio jedan od ponajboljih hrvatskih, pa i europskih košarkaških trenera Neven Spahija. Naravno da će samo druženje sa šibenskim košarkaškim stručnjakom značiti puno i u njihovom daljnjem radu. Sam posjet velikog prijatelja pazinskog košarkaškog kluba iskoristili smo i za kraći razgovor.
Bez obzira na puno primamljivih ponuda, trenutno ste bez angažmana, kakvi su planovi?
- Ovu sezonu ne radim, uzeo sam slobodnu godinu, nazovimo to kreativnom pauzom.
U posljednje vrijeme spominju vas i kao najizglednijeg kandidata za ponovno preuzimanje kormila reprezentacije Hrvatske?
- Još sam prije dva mjeseca u jednom intervjuu rekao da ako dođe do takve ponude, ja bih rado vodio reprezentaciju. Međutim, nije na meni i ne mogu ja odlučivati što hoću. Ako se ukaže prilika i dobijem povjerenje, svakako ću prihvatiti. Trenutno reprezentaciju vodi moj kolega Jasmin Repeša koji ima angažman i u Španjolskoj. Velike su dvojbe hoće li uspjeti, s obzirom da tamošnja pravila ne dozvoljavaju da se bude trener u klubu i reprezentaciji istovremeno. Moramo sačekati njegovu odluku, a ja se iskreno nadam da će završiti započeti posao.
Što se tiče hrvatske košarke, gdje je ona danas?
- Doba slave, reprezentativne i klupske je prošlo, što ne znači da se neće vratiti. Mi svi skupa koji smo u hrvatskoj košarci radimo na tome. Trenutne probleme možemo podijeliti na dva dijela. Klupski, jer nema novca, pa sve nekako stagnira, i oni reprezentativni gdje mogu igrati svi najbolji hrvatski košarkaši. U ovom trenutku, nakon dugo vremena imamo igrače koji su među najboljima u svojim klubovima, tako da se nadam da bi ovo ljeto moglo biti prekretnica. Ako budemo razgovarali nakon ljeta, mislim da ćemo razgovarati u puno svjetlijem tonu i o ponovnoj slavi hrvatske košarke.
U posljednje vrijeme često spominjete i probleme kod integracije mlađih igrača u seniore, kao ključni problem razvitka?
- To je rak rana hrvatske košarke. Treneri nisu dovoljno educirani da bi znali taj postupak. Drugi problem su i klubovi, odnosno njihovi predsjednici koji nemaju strpljenja da daju šanse tim trenerima i omoguće im rad s manjim pritiskom i da na neki način uspiju involvirati mlađe igrače koji su u pravilu kadetski i juniorski prvaci Europe, ali im treba otvoriti priliku i dati šanse. Nažalost, svi ti dečki nakon reprezentativnih uspjeha u mlađim kategorijama dolaze u seniorske momčadi i tamo sjede na klupi. (Mladen PILAT)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.