Sve nelogicnosti sistema naplate televizijske pristojbe prema pojedinacnom uredaju pokazale su se na nedavnom primjeru Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu, kojem je inkasator pokušao naplatiti pretplatu za svaki pojedinacni televizor u prostoru Meštrovicevog paviljona.
Apsurd je u tome da se u HDLU-u uopce ne gleda televizijski program nego televizori služe kao sredstvo za prikazivanje videoumjetnosti. Ukoliko bi bili prisiljeni placati 17 pretplata, koliko plazma televizora posjeduju, u Društvu isticu da bi to ozbiljno narušilo njihov rad. Jedino rješenje tada bi bilo prodati uredaje, a clanovi društva koji ih koriste na svojim izložbama bili bi ih prisiljeni iznajmljivati za poprilican novac.
- Nakon što nam je naš serviser onesposobio prijam programa na uredajima, na televiziji su nas pristali osloboditi pristojbe, istice Irena Lesica, tajnica HDLU-a.
Televizore koji se koriste iskljucivo u prezentacijske svrhe posjeduju prakticki sve ustanove koje izlažu suvremenu umjetnost, a koje uglavnom raspolažu prilicno ogranicenim sredstvima. Lesica stoga pita «što ce biti pocnu li inkasatori redom obilaziti galerije - i kako ce videoumjetnici uopce prezentirati svoj rad ako galerije odluce rasprodati televizore».
Na Hrvatskoj radioteleviziji ponudili su tek djelomicno rješenje problema: HDLU su oslobodili placanja pristojbe, no kažu da ne mogu jamciti da ce to biti univerzalna praksa za sve slicne slucajeve.