Brojna je publika prisustvovala sinoć u pulskoj Zajednici Talijana izvedbi scenskog kolaža riječke Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca "Passegiada istriana/Istrijanski špaš", u režiji Laure Marchig. Ovdje nije riječ o klasičnoj predstavi, već o putovanju kroz književna djela autora talijanske nacionalne zajednice različitih generacija koji stvaraju razne žanrove i pišu različitim stilovima.
Mario Schiavato, jedan od najpoznatijih autora talijanske nacionalne zajednice i strastveni alpinist, Anita Forlani, vrijedna spisateljica i istražiteljica etnografskog bogatstva, Ester Barlessi, jedna od puležanskih autorica par excellance, prisutni su svojim uracima koje je Laura Marchig, pjesnikinja i ravnateljica Talijanske drame, utkala u pripovjedno tkivo sastavljeno od brojnih fragmenata što tvore jedinstvenu, ali ujedno i raznoliku, šaroliku cjelinu.
Zastupljeni su i Claudio Ugussi, autor bogate karijere koji je nedavno proslavio 80. rođendan, potom jezikoslovka i književnica Nelida Milani Kruljac, nezaboravna Giuseppina Martinuzzi, Maurizio Tremul, ovaj put ne kao čelni čovjek Talijanske unije, nego kao književnik, Isabella Flego, pokojne Adelia Biasiol i Vlada Acquavita - vrsne pjesnikinje, legendarni Giacomo Scotti, Pino Trani te Carla Rotta, vrlo pažljiva i suptilna pripovjedačica, kao i književnici mlađe generacije: Ugo Vesselizza, Marianna Jelicich Buić, Mauro Sambi, Alessandro Salvi, Roberto Dobran, Aljoša Curavić, Marco Apollonio i Roberta Dubac.
Uz interpretaciju izvrsnih glumaca Talijanske drame, a to su ovoga puta bili: Elvia Nacinovich, Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Miriam Monica, Giuseppe Nicodemo i Lucio Slama, tu su i izvrsna etnoglazba Darija Marušića, videoprojekcija Martina Šesnića, uz evokaciju zvukova pa i okusa (da, upravo okusa u vidu ića i pića) karakterističnih za Istru, čija je povijest opisana ovom predstavom.
Da sve to bude dinamično, pobrinuo se i Žak Valenta poletnim koreografijama, stvarajući tako na trenutke komične scene, koje jednostavno pozivaju na smijeh, a drugi put su te scene iznimno misaone, sugestivne te navode na svojevrsne solilokvije kao i na dijaloško propitkivanje.
Zastupljeni pripovjedači i poete ponekad nam donose djela koja su misaona upravo zbog introspektivnog dijela, a drugi put su zanimljiva zbog muzikalnost i liričnosti samog narativnog tkiva, koje je utkano u taj šaroliki kolaž.
Predstava prije svega progovara o pitanjima, nedoumicama, stremljenjima članova talijanske nacionalne zajednice, a kako smo mogli vidjeti, s predstavljenim se tekstovima najviše saživio stariji dio publike.
Cilj predstave nije bio da na akribičan način predstavi povijest, kulturu ili tradiciju talijanske nacionalne zajednice, nego svojevrsni hommage svojim vrijednim autorima. (Vanesa BEGIĆ)