Ime vina: Cuvee Ines u bijelom
Godina berbe: 2008.
Proizvodac: Vina Roxanich
Lokacija: Kosinožici, zapadna IstraTemperatura serviranja: 12-14 stupnjeva Celzija
Gastro-preporuka: rošpo u pecnici s krumpirom i aromaticnim biljem
Ocjena: 8/10
Cijena (MPC): 138 kn (Cicibela Rovinj)
Vrlo cesto vinari svojim vinima daju nespretno-nesretna imena. Sjecam se situacije kad je jedan istarski vinar svoj teran htio nazvati "Al Capone", jer je smatrao da ce time pokazati koliko je to vino jako i robusno.
No, kad se vino nazove po ženi, i to vrlo lijepoj, onda ono unaprijed ima velike šanse za uspjeh. Naravno da to mora pratiti i kvaliteta samog vina te lijepa boca i etiketa. Još jednom cu istaknuti da su pojavom vinarije Roxanich na istarskoj vinskoj sceni poceli puhati neki sasvim drukciji vjetrovi, koji su donijeli svježinu i novitete, što je neophodno za razvoj vinske scene u regiji i šire.
Ovo je vino jedan sasvim neobican poduhvat za vinariju Roxanich, no smatram da je cak i logicno, jer nakon odlicnih rezultata crnoga cuveea "Superistrian" mogla se ocekivati i bijela kupaža.
Ovo je vino kupaža cak sedam bijelih sorti, i to redom: riesling italico (graševina), tocai friulano, sauvignon bijeli, vermenttino, prosecco, pinot bijeli te pinot sivi.
Nakon berbe vino je maceriralo cijelih 100 dana u velikim drvenim badnjevima zapremine 7.000 litara, potom je prvu godinu odležalo u drvenim bacvama od francuskog hrasta zapremine 5.500 litara, a zadnju godinu u malo manjoj bacvi od 3.800 litara te još dva do tri mjeseca - prije puštanja na tržište - u boci, da se vino smiri, jer naglašavam da ono nije ni filtrirano ni bistreno, znaci proizvedeno je tradicionalnom metodom, kao u stara vremena.
Ovakav nacin izrade vina Talijani zovu uvaggio, a u povijesti se gotovo uvijek primjenjivao u istarskim selima, gdje bi mještani pobrali sve bijelo grožde zajedno i napravili jedno vino.
Takav nacin proizvodnje još je jako popularan u dolini rijeke Rhone u Francuskoj, a proizvodac Mladen Rožanic deklarirani je ljubitelj ronskih vina i nacina proizvodnje koji je tipican za tu lijepu francusku regiju.
Vino ima neobicnu boju karamele koja ide prema starome zlatu, bistro je i prilicno gusto. Intenzivnost mirisa je izražena, a kakvoca vrlo fina te ce svakim danom biti bolja.
Kad se osvrnem na miris onda mi na prvu dominira suha trava, i to paprat, koja me teleportira u djetinjstvo i košnju livade, a slijedi nota suhe stabljike vec obranog pomidora. Tada mi dolazi na miris nota bijeloga papra, ali i malo saca koje ostaje pcelaru. Dakle, miris je bogat i kompleksan.
Na okusu vino je suho i toplo te djelomicno mekano, a s druge strane svježe. Iako je bijelo, vino je blago tanicno i ukusno. Djelomicno je uravnoteženo te ima izraženu intenzivnost, u ustima je trajno s gorkastim završetkom. Ima puno tijelo fine kakvoce i harmonicno je, tek je spremno za konzumiranje i svakim danom u boci bit ce još bolje. Dobro skladišteno može "živjeti" šest do sedam godina.