U pulskoj galeriji Makina sinoć je otvorena izložba poznatog pulskog fotografa i umjetnika Igora Zirojevića "Entropija kontinuum" koja je privukla velik broj znatiželjnika. Ovo je već treći put da se Zirojević predstavlja u ovoj galeriji, a njegovi radovi sada prikazuju golema industrijska postrojenja.
- Izložba je nastavak "Entropijskih pejzaža", koje sam pred dvije godine predstavio u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, i ovo je nastavak svega toga, priča u jednom novom kontekstu koji je ustvari isti, samo je proširen, jer se sada dodaje i arhitektura. U prvom ciklusu bili su pejzaži koji su na neki način obilježeni čovjekom – „men altered landscapes“, a sad je tu arhitektura koja konceptualno upada u tu entropiju, ali je specifična po tome što ovo ne rade arhitekti, nego strojari. Ta je struktura po meni jako interesantna, riječ je o arhitekturi na principu stroja, i ono što me najviše vuklo jest ta arhitektura kao stroj, kaže Zirojević. Fotografije su nastale na postrojenjima Diokija na Krku i Ina Petrokemije Rijeka. Deset je novih radova, a dodao je i neke iz prošle serije, tako da ih ima ukupno 14, sve veliki formati, jer je, kaže, to njegov standardni format u kojem voli raditi.
- To je zato što volim dati dva sloja slici. Jedan je onaj ukupni, kompozicijski dojam koji doživljavaš s određene udaljenosti, recimo dva metra i više, a kada se približiš, počnu se otvarati detalji, male priče koje svatko može naći unutra, kaže Zirojević. Kroz ove fotografije i sve te impresivne sklopove koji su se našli u umjetnikovom objektivu čini nam se da Zirojević voli geometriju, simetriju, organiziranost, iako on, pomalo u šali, kaže da je to „kako kad“.
Otvarajući izložbu kustosica Paola Orlić rekla je da je Zirojević, nastavljajući raditi na ciklusima od 2011. do sada, napravio znakovit pomak jer ga više ne zanimaju krajolici sami po sebi, kao krajobrazna okolina u kojoj se vide nekakvi tragovi ljudske destrukcije što je bilo očito u prošlom ciklusu 2013.
- Ovaj put vidimo da ga zanimaju velika postrojenja, konkretno, radi se o industrijskim pejzažima. Njegova preokupacija ovaj put više smjera u umjetničkom smislu. Imate cijeli niz fotografskih imena koja se upravo bave ovom tematikom s ekološke strane jer to je „hot“ tema, međutim kod Zirojevića je vidljiv jedan artistički moment gdje je on ovog puta, za razliku od 2013., zanemario kritiku potrošačkog društva, ovaj se put stvarno koncentrirao na sam subjekt, a to su fantastični prostorni krajolici sastavljeni od turbina, cijevi i svega što postoji u tim postrojenjima. Slika ponovo postaje događaj, kada se malo bolje zagledate u ove fotografije, uronit ćete u nevjerojatne prostorne momente, a važno je da to definitivno više nije jedan društveni komentar, ne radi se o političkoj kritici, nego o čistoj umjetnosti, napomenula je Orlić. (Mladen RADIĆ; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)