Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, ove je godine pod industrijskom konopljom u Hrvatskoj bilo 658 hektara, tri puta više nego prošle godine, kada je njome bilo zasijano samo 176 hektara. Velikog potencijala biljke koju je Hrvatska nekada imala u izobilju, svjestan je i mladi informatičar, Marin Zornada iz Roča. Registrirao je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i posijao pokusni nasad industrijske konoplje na nekoliko parcela, od ukupno hektar i pol površine. Ljetos je požeo i prvi urod, a nasadi industrijske konoplje u okolici Roča i Huma, prvi su takvi u Istri.
Iako je bivša država bila među pet najvećih proizvođača industrijske konoplje na svijetu, ova je biljka nestala s hrvatskih i istarskih polja, a sada se na njih polako vraća. Od stabljike industrijske konoplje može se, kažu, proizvesti više od dvadeset tisuća proizvoda, među ostalim papir, tekstil, biogorivo, građevinski materijal. No zbog aktualne zakonske regulative ta se vrijedna sirovina mora uništiti, zaorati na poljima. Koriste se tek sjemenke, a od njih Zornada proizvodi brašno i ulje.
- Poljoprivredne površine u obiteljskom vlasništvu polako su zarastale u šumu. Želja mi je bila ponovo ih staviti u funkciju jer posjedujemo traktor i osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju. U tom razmišljanju što je isplativije od pšenice za koju se dobije tek pola kune po kilogramu, izbor je pao na industrijsku konoplju. Imao sam više varijanta, ali me je upravo konoplja najviše privukla , priča nam 25- godišnji informatičar koji se stjecajem okolnosti pronašao u poljoprivredi.
Papirologija je više nego zahtjevna. Do kraja svibnja Ministarstvu poljoprivrede trebalo je podnijeti zahtjev za uzgoj konoplje, zajedno s obaveznom dokumentacijom, odnosno posjedovnim listom za katastarske čestice na kojima je planiran uzgoj, potvrdom o nekažnjavanju zbog posjedovanja opojnih droga. Prije izdavanja dozvole za uzgoj konoplje Ministarstvo poljoprivrede pri Ministarstvu pravosuđa obavlja provjeru je li je fizička osoba u zadnjih pet godina pravomoćno osuđena za kazneno djelo zlouporabe droga.
- U Ministarstvo poljoprivrede spočitnuli su mi da nemam hektar zemljišta u komadu. No nigdje u pravilniku ne piše da mora biti hektar u komadu. Zanimalo ih je i kako će vršiti testove na THC kojega u sjemenu ne smije biti, kada su njive rasparcelirane, no sve je polako došlo na svoje mjesto, prisjeća se Zornada.
Za uzgoj konoplje potrebna je klasična sijačica i kombajn no i kod ručnog sijanja, nema razlike u nasadima. - Sjeme smo kupili u Sloveniji kod ovlaštenog proizvođača sa certifikatom. Optimalno vrijeme za sjetvu je od sredine travnja do sredine svibnja. Konoplja jako brzo raste, niknula je za tri dana. Proizvodni ciklus traje 100 dana, u vršidbi smo koristili kombajn, stabljika se nakon žetve obavezno mora preorati i unijeti u tlo. Imali smo dosta problema kod kombajniranja, jer kombajn nije predviđen za žetvu konoplje. Neki su nam to odbili odraditi, pa je u pomoć priskočio jedan obiteljski prijatelj koji se preko dvadeset godina bavi žetvom. Problem je bio jer su se vlakna konoplje namotavala unutar kombajna. Konoplja nije zahtjevna biljka od sjetve do žetve, ali je zato sama žetva komplicirana, priča nam Marin.
Na hektar i pol površine prinos je bio oko tone i pol, ali mokrog sjemena. Sjeme nakon žetve ide u sušaru. Zornada je uz pomoć brata Tomislava koji mu je puno pomogao oko pripremanja zemlje i žetve te prijatelja Deana Stanića i Aleksa Blagonića, s kojima razvija ovaj projekt, kupio industrijski ventilator i upustio u izradu sušare na struju. U uzgoju konoplje ne koriste se nikakvi pesticidi, a i sušara treba biti ekološkog predznaka s obzirom da dogodine žele napraviti eko certifikat. Nakon sušenja dobiveno je oko 800 kilograma sjemena. Ima dosta interesa za otkup sjemenki no tržište još nije uhodano. Dio uroda odvojen je za proizvodnju konopljinog ulja koje je iznimno ljekovito.
- Svi nas pitaju kakva nam je bila godina, a ja im odgovaram - super, kad ne znamo za bolje, za nas je to pilot projekt, tek ga trebamo razviti, prepričava Marin Zornada. Pitamo Marina ima li sjeme industrijske konoplje omamljujuće djelovanje, no on kaže da ono ne sadrži psihoaktivne komponente te se ne može zloupotrebljavati za proizvodnju droge.
U susjednoj Sloveniji može se koristiti gotovo čitava stabljika, iskoristiva je od korijena do vrha i u svim razvojnim ciklusima. Postoje neke naznake da će se početkom iduće godine i u Hrvatskoj mijenjati zakonska regulativa. Stabljike koje sada propadaju mogle bi postati višestruko iskoristive. Zornada planira širiti nasade, i dalje razvijati za istarske prilike trenutno neobičan projekt; na jednom mjestu napraviti sušaru, uljaru, skladište možda i kušaonicu proizvoda koji se dobivaju od industrijske konoplje. Mjesto na kojem bi se mogao vidjeti čitav proces proizvodnje. - Razvijamo brend, već imamo etikete, cilj je ne prodavati sirovinu već zaokružen proizvod sto posto domaći i ekološki, od sjetve do potrošača, zaključit će Marin Zornada. (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)