U Motovunu se po 14 put zaredom na međunarodnom znanstvenom skupu Motovunski dani grupne analize okupilo tridesetak stručnjaka, grupnih analitičara - edukatora iz Hrvatske, Slovenije i Srbije, te stručnjaka iz drugih područja društvenih i humanističkih znanosti koje se bave istraživanjem u grupi. Grupna analiza nije samo terapijska tehnika već i način razumijevanja grupnih fenomena i uloge grupe u funkcioniranju individue, pojašnjava dr. Aldo Špelić, na čiji se poticaj još od 2001. održavaju Motovunski dani grupne analize.
Sudionici skupa ove su se godine najviše bavili znanstvenim utemeljenjem psihoterapijskih pristupa i pronalaženje specifičnih metodologija. Naime, u znanosti je dominantan pozitivistički pristup koji pokušava metode prirodnih znanosti uključiti i u istraživanja psihičkih fenomena, što psihoterapiju stavlja u inferioran položaj, iako se tim, postojećim, znanstvenim metodama ne može istraživati ono što se vidi u psihoterapijskom procesu.
Struktura ličnosti
To je često problem, kaže dr. Špelić. Rezultati takvih "znanstvenih" istraživanja za praktičare su bezvrijedni jer su u terapiji očigledni.
- Mi idemo iznad toga, mi promoviramo kvalitativnu analizu u izučavanju psiholoških fenomena, što je u opoziciji s pozitivističkim pristupom znanosti, naglašava Špelić i dodaje da koristeći upitnike možemo vidjeti strukturu ličnosti, ali ne možemo mjeriti terapijski proces, a to je isto kao da se zaključci o nekom filmu donose na temelju tri slike koje smo vidjeli. Kao terapeuti istražujemo procese, da vidimo koji aspekti procesa daju pozitivne učinke. Nas zanima produkt ljudskog uma, a to ne možemo mjeriti nikakvim testovima, kaže on.
Ove se godine razgovaralo i o utjecaju farmaceutske industrije koja, u skladu s pozitivističkim pristupom znanosti, nastoji nametnuti novi koncept mentalnog zdravlja, iz kojeg se sve se više isključuje aspekt psihološkog i socijalnog utjecaja. Govorilo se i o pitanju validnosti i pouzdanosti istraživanja psihičkih procesa u terapiji.
Kultura oprosta
Naime, Motovunski dani grupne analize pokazali su kako se kvalitativnim metodama može dobiti valjanost, pouzdanost i objektivnost psihoterapijskih procesa, a sva ta iskustva objavit će se u knjizi koja će u europskim okvirima nedvojbeno predstaviti značajna postignuća grupnih analitičara koji se jednom godišnje okupljaju u Motovunu.
Ovom su prigodom predstavljene dvije knjige: "Radni odnos majka-dijete" dr. sc. Mirele Vlastenice i "Žrtva, osveta i kultura oprosta" dr. sc. Ivana Urlića, Miriam Berger i dr. Avija Bermana. Knjiga dr. Vlastenice bavi se objedinjavanjem psihodinamijskih odrednica razvoja sa spoznajama proizišlim iz neuroznanosti, uvažavajući i psihološki i medicinski model, s osobitim naglaskom na značaj ranog odnosa majka–dijete, tog jedinstvenog para iz kojega će se razviti buduća samostalna i samosvjesna osoba.
U knjizi "Žrtva, osveta i kultura oprosta" autori se bave posttraumatskim doživljajem žrtve, njezinim doživljajem, psihoterapijskim pristupima, te socijalnim i nacionalnim doživljajima žrtve. Pri tomu naglašavaju osvetoljubivost kao diskreditiranu emociju, ili kao sponu za ponovno povezivanje. Uz to bave se razmišljanjima o opraštanju i žalovanju, kao dijelova terapijskog procesa, te uspostavi ponovnog života s neprijateljima. (M. RIMANIĆ)