U Puli je u nedjelju 26. svibnja preminuo Herman Buršić, profesor, povjesničar i publicist, osnivač i dugogodišnji ravnatelj Muzeja narodne revolucije Istre, nastavnik talijanskog jezika u pulskim školama i na Višoj ekonomskoj školi (kasnije Fakultetu ekonomije i turizma) "Dr. Mijo Mirković", plodni istraživač istarske povijesti XX. stoljeća i jedan od najboljih poznavatelja mnogih povijesnih procesa, činjenica i mnogih anegdotskih detalja iz istarske povijesti.
Rođen je u Krnici, tada Općini Vodnjan, 11. ožujka 1928., gdje je stekao osnovno obrazovanje. Od mladih je dana pokazivao želju za stjecanje znanja, pa je s talijaniziranim imenom Ermanno Borsi položio pristupni ispit i 1939. upisao talijansku klasičnu gimnaziju "Giosue Carducci" u Puli.
Školovanje u Puli morao je prekinuti zbog kapitulacije Italije ujesen 1943., te se ubrzo kao 17-godišnjak priključio NOP-u, najprije kao ilegalac, a potom i aktivno kao pripadnik partizanskih postrojbi. Koncem listopada 1944. upućen je u štab V. bataljuna III. brigade, koji je u prosincu postao II. istarski partizanski bataljun. S tom je postrojbom 2. svibnja 1945. ušao u oslobođenu Pulu.
Nedugo nakon toga je demobiliziran te je odlukom prosvjetnog odjela Kotarskog NOO-a Vodnjan upućen na školovanje u Rijeku, u Prvu hrvatsku gimnaziju, da bi završio gimnaziju. U Rijeci je 1948. i maturirao. Nakon toga je odbio ponuđeni nastavak školovanja za rad u diplomaciji, već je upisao Filozofski fakultet u Zagrebu, romansku grupu predmeta, talijanski i latinski jezik. Zbog bolesti je 1951. privremeno prekinuo studij, ali je diplomirao 1955. godine talijanski te latinski jezik i književnost.
Oboružan tim znanjem, od 1955. do 1957. radio je kao profesor na talijanskoj školi u Puli, a potom je imenovan prvim direktorom Muzeja narodne revolucije Istre u Puli, na čijem je čelu bio 27 godina, do 1984., nakon čega su rad nastavili mlađi, sve do preustroja muzeja u današnji Povijesni i pomorski muzej Istre.
Sa suradnicima je uredio muzejske radne, izložbene i spremišne prostore u kazamatama mletačkog Kaštela u središtu Pule. Organizirao je prikupljanje, sređivanje i predstavljanje muzejski eksponata, koji su i povijesna građa, a muzeološki rad se odvijao kroz nekoliko verzija stalnog izložbenog postava, čiju je koncepciju sa suradnicima razradio, organizirao i postavio.
Ona je prikazivala povijesne prilike u Istri od buđenja nacionalne svijesti istarskih Hrvata 1860-ih godina do potpisivanja Osimskih sporazuma 1975. Pored toga, vrlo je agilno sa suradnicima priređivao tematske i prigodne izložbe, a osmislio je i priredio nekoliko područnih stalnih zbirki, npr. u Brgudcu, Pazinu i na Brijunima.
Središte njegova znanstvenog i publicističkog rada bilo je proučavanje razdoblja između dva svjetska rata, te razdoblja NOB-a i NOP-a. Objavio je 80 znanstvenih i publicističkih tekstova u časopisima, zbornicima i novinama. Za treće kolo niza "Istra kroz stoljeća" Čakavskog sabora objavio je izbor tekstova "Istarska partizanska štampa".
Kapitalno djelo, koje je pisao više godina, i predstavlja sumu njegova enciklopedijskoga znanja, izašlo je 2011. pod naslovom "Od ropstva do slobode: Istra 1918.-1945. - Male bilješke o velikom putu". Prevodio je s talijanskog i na talijanski, te je do umirovljenja radio kao predavač talijanskog jezika na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli, Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, Hotelijerskom fakultetu u Opatiji i Veleučilištu u Rijeci (Poslovni odjel u Puli i Poljoprivredni odjel u Poreču). Bio je član povjerenstva tečaja za turističke vodiče FET-a i Hotelijerskog fakulteta u Opatiji od 1960. do 2000.
Vrlo je aktivan bio u društveno-političkom životu, bio je odbornik Skupštine općine Pula u dva mandata, član i predsjednik raznih povjerenstava društveno-političkih organizacija Pule i Istre. Nositelj je brojnih priznanja i odlikovanja: za aktivno sudjelovanje u NOB-u dobio je dvije medalje za hrabrost, Orden zasluge za narod sa srebrnom zvijezdom, Orden rada sa zlatnim vijencem te brojna druga odlikovanja, priznanja, nagrade i povelje, od kojih su najznačajnije nagrada Uzoran radnik u organizacijama kulture općine Pula (1984), te Nagrade za životno djelo grada Pule (2011).
Svojim je životom i djelom ostavio svjedočanstvo koje predstavlja trag u vremenu. Fascinirao je studente, poznanike, kolege i suradnike golemom količinom znanja i činjenica, a mogao je naizust deklamirati latinske, talijanske i ruske pjesnike. Muzej i objavljeni tekstovi njegovi su spomenici „trajniji od mjedi“, ali nesebičnim prenošenjem znanja ostavio je neizbrisiv trag u mnogim ljudima. Komemoracija u povodu smrti prof. Hermana Buršića održat će se u utorak u 11 sati u Komunalnoj palači u Puli.