"Priča o lijepim stvarima ili Blagdan skromnih darova" naziv je knjige akademika Josipa Bratulića koja je netom ugledala svjetlo dana u izdanju Histrie Croatice C.A.S.H.
U krugu zagrebačkih intelektualaca osamdesetih godina prošloga stoljeća postavilo se retoričko pitanje o tome imamo li pravo na dokolicu. Polazeći od toga, Bratulić veli da danas, kao niti tada, dokolica nije bila popularna, a ni posve jednoznačno razumljiva, kao niti udomaćena u uobičajenom razgovornom jeziku.
Tako primjerice Parčićev rječnik iz 1901. godine definira to talijanskim riječju tempo d'ozio, ora comoda, a dokolan je libero delle faccende, disocuppato. Veliki Antun Gustav Matoš zapisao je da "Visoka kultura, nekada dokolica tijesnih aristokracija, danas može postati svojinom svakoga".
Pohvala kruhu
Akademik Bratulić ističe da ti njegovi zapisi o dokolici su bili uglavnom predgovori raznim knjigama: "Uživao sam u poslu koji nisam birao niti izabrao, nego je posao izabrao mene. Rado sam se pozivu, uživajući unaprijed u dokolici, odazvao".
Knjiga sadrži šest tematskih cjelina naslovljenih "O iću i piću", "Ljudski rad", "Blagdani", "U društvu s obitelji", "Svijet i priroda" i "Miscellanea".
Tekstovi su napisani poput lirskih eseja, uz obilje informativnih podataka na stručan, a opet jednostavan i razumljiv način prikazanih.
Vrlo je sugestivan i zanimljiv tekst "Pohvala kruhu našem svagdanjem". Bratulić piše o nastanku kruha, o njegovoj simbolici kroz razne epohe te ističe da je jednu od najljepših knjiga o hrani, odnosno o žitu i kruhu napisao njemački publicist Henrich Eduard Jacon "Šest tisuća godina kruha" (1954.), gdje ističe da na svijetu "nema ni komadića kruha pri čijem pečenju nije pomogla religija, politika i tehnika".
Bratulić slikovito opisuje i kako su Egipćani bili prvi koji su sijali pšenicu, mljeli zrnje i pekli tijesto u kruh. Tu je i mnoštvo priča, kako iz Biblije, tako i o faraonima, te iz Rimskog Carstva. I kod Grka je kruh bio glavna hrana. Božicu žita zvali su Demetrom, ona je bdjela nad poljima, a njezino ime znači "majka koja daje da narod raste".
Bratulić ističe da su Hrvati Gospodinovu molitvu molili stoljećima u dvije jezične inačice - "Hljeb naš nasušni, daj nam danas" i narodskije "Kruh naš svagdanji, daj nam danas". Svi stariji rječnici imaju riječ kruh, a Faust Vrančić ima kruh i hljib. Ivan Gundulić je u "Dubravci" zapisao stihove u pohvalu kruha i vina.
Autor knjige navodi i nekoliko poslovica o kruhu, primjerice "I bolest je s kruhom dobra", "Tko tebe kamenom, ti njega kruhom", ili pak "Ljubili se kao kruh i vino".
Bukaleta i vino
Potom slijedi poglavlje posvećeno siru, a sir se u starijoj, dopreporodnoj hrvatskoj književnosti spominje kao dobra i jaka hrana, kao poslastica. Petar Hektorović ga spominje u svom "Ribanju i ribarskom prigovaranju".
Naravno, nije moglo izostati niti poglavlje posvećeno vinu, o bogatstvu sorata, te o tome da je u hrvatskoj likovnoj umjetnosti vinova loza česti motiv, posebice kao ukras ili okvir za prikaze života i rada.
Jedno je poglavlje posvećeno kruhu i vinu uz poslovicu "Ki se z kruhon opijani, ta se kasno rastrizni". Bukaleta je u staroj istarskoj kući imala kultno značenje i mjesto, a o tome su pisali Balota, Gervais i Črnja. "Bukaleta je združivala obitelj, rodbinu, prijatelje. Na vrhu bukalete uvijek je bilo vino. Na njenom dnu - istina". Tu su i zdravice na hrvatski način.
Na vrlo je zanimljiv način strukturirano poglavlje posvećeno ljudskom radu. Prije svega, ovdje je prisutna pohvala obrtima i obrtnicima, potom je opisan značaj Božića - blagdana radosti i obitelji te Uskrsa u tradiciji i duhovnosti hrvatskoga naroda. Mudrim mislima, suptilnim i lucidnim opservacijama strukturirano je poglavlje posvećeno obitelji i prijateljstvu, gdje Bratulić ističe da je prijateljstvo dar, a prijateljevanje je darivanje, jer u dubini riječi prijatelj i prijateljstvo leži pojam voljeti, biti drag, prijati, prihvatiti, sebi uzeti. Neizostavna je i pohvala dugovječnosti.
Svijet i priroda
O poglavlju posvećenome Svijetu i prirodi, razmatra se o Životvornosti i blagodati svjetlosti, Plinu ili povratku u čistu prirodu, Nagovoru na čitanje i gledanje lijepih knjiga te Grlici ili slobodi vjernosti.
U poglavlju Miscellanea, piše, između ostalog, o neznanju kao zločinstvu, identitetu i jeziku te o narodnim običajima i vjerovanju Hrvata u Istri.
Josip Bratulić rodio se u Svetom Petru u Šumi, 1939. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Pazinu. Upisao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je završio studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te komparativnu književnost. Na istome je fakultetu 1975. godine magistrirao te doktorirao s temom Istarski razvod kao književni spomenik srednjovjekovne Istre. Nakon završetka studija radio je u Staroslavenskom institutu "Svetozar Rittig", a zatim je 1977. godine prešao na Filozofski fakultet, gdje je redoviti profesor na Katedri za stariju hrvatsku književnost do umirovljenja. Bio je dekan toga fakulteta od 1990. do 1992.
U Razred za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je za člana suradnika prvi put 1988., a drugi put 1998. godine. Za redovitoga člana HAZU-a izabran je na Glavnoj skupštini 18. svibnja 2000. godine.
Bavi se proučavanjem hrvatske književnosti, posebice starijih razdoblja, kao i studijem srednjovjekovnih slavenskih književnosti, pa je iz toga znanstvenog područja objavio niz rasprava i pojedinačnih knjiga.
Član je brojnih uredništava, među kojima i niza Histria Croatica iz Pule, a član je i Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog filološkog društva, Čakavskog sabora, Kajkavskog spravišća i drugih prestižnih udruga. Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja.
Urednik knjige je Elmo Cvek, a oblikovanje, prijelom i grafičku pripremu te izbor slikovnih priloga knjige objavljene u 300 primjeraka potpisuje Rajko Ban.
Predstavljanje knjige
Predstavljanje ove knjige održat će se u nedjelju, 30. kolovoza u 18 sati u Svetom Petru u Šumi. Knjigu će uz autora predstaviti urednik Elmo Cvek. (Vanesa BEGIĆ)