Sigurno će subotnji pulski koncert Gorana Bregovića, Alena Islamovića, Tife i Bregovićeva Orkestra za svadbe i sprovode u povodu 40 godina od objave prvog albuma kultne jugoslavenske grupe pratiti rasprave i poneki negativni komentar, poput izostanka glavnog pjevača Bebeka, manjak rocka, višak folka, nepotrebno umetanje samostalnog Bregovićevog novijeg opusa ("Gas, gas", "Mesečina", "Kalašnjikov"), no ogromna većina od desetak raspjevanih i rasplesanih tisuća posjetitelja u prepunoj pulskoj Areni potpisala bi završnu Bregovićevu izjavu da ima u životu loših dana koji se zaboravljaju, a da ovaj spada u one dobre koji se pamte.
Velika količina emocija
Tako veliku količinu emocija, uz prethodne valjda nikad tako duge redove za ulaz u Arenu, mogao je potaknuti samo jedan bogati opus koji je obilježio, ako ne i formirao brojne generacije na području bivše Jugoslavije, toliko da je cijela Arena složno i lako pjevala sve tekstove. Posebno za emotivnih i izvedbenih vrhunaca koncerta, kako za balada kao najboljeg dijela opusa Bijelog dugmeta ("Ako možeš, zaboravi", "Ima neka tajna veza", koju su nadahnuto zajedno otpjevali Alen i Tifa, "Ružica si bila"), tako i za himnične "Lipe cvatu" i "Đurđevdana".
Bregović, autor koji suvereno zna svoj posao četiri desetljeća, tenzije je podigao u uvodnom dijelu koncerta, kad je repertoar Dugmeta provokativno, ali i hrabro otvorio pjesmom "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo".
Izražena vokalna kondicija
Tijekom dvoipolsatnog koncerta Alen Islamović iskazao je visoku profesionalnost uz izraženu vokalnu kondiciju i snagu, dok Tifi nije manjkalo osebujne senzualnosti. Alen je dobar bio i za akustičnom gitarom, posebno za pjesme "Evo, zaklet ću se" i "Nakon svih ovih godina". Tifa je svoj kraći, nenajavljeni nastup u završnom dijelu koncerta otvorio pjesmom "Meni se ne spava".
Zbog folk varijante benda s trubačima, upitno je bilo kako će zvučati dva stara rock klasika s prvog i drugog albuma, "Ne spavaj mala moja muzika dok svira" i "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac". Ova druga zvučala je bitno uvjerljivije, uz naboj koji je na trenutke podsjetio na original iz daleke 1975. godine.
Natiskano mnoštvo u Areni, toliko prigrljeno pjesmama iz svih faza ovog kultnog benda, kao da su oni stvorili te pjesme, posvjedočilo je u subotu da Bijelo dugme živi i 40 godina nakon početka jedne, ipak, velike priče. (Zoran ANGELESKI, snimio Manuel ANGELINI)