Ima li smisla trud bez potpore zajednice?

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Uce nas od malih nogu da treba cijeli život uciti, usavršavati se, citati, stjecati znanja iz razlicitih sfera života. Najprije u vrticu: edukacije umjesto razonode, price, pjesme. Ucenje da treba biti pristojan, pozdravljati, zahvaliti, prepustiti mjesto starijima u tramvaju. Kad sljedeceg dana trebaju krenuti u vrtic mališani mamurni, boli ih glava, trbuh, boje se da kojim slucajem ne bi dobili prijekor teta jer se ne ponašaju u skladu s onim što su ucili prethodnih dana.

Uh, uh, onda polazak u osnovnu školu. Opet primjene pedagoških metoda. Dodatne edukacije za stjecanje informatickih znanja. Svaki nastavnik "masira" svoje ucenike ne bi li njegov razred bio cool - najbolji, najsavršeniji. A djeca luduju! Pubertetske mušice, hormoni! Nema tog autoriteta koji bi im mogao stati na kraj. Školarci se ne daju zavaravati i tjeraju svoje, kažu, uciti trebaju samo štreberi. A, takvih je opet sve manje. Zamislite, ni biti štreber više nema smisla jer kamo poslije obveznog školovanja!?

Hm, škakljivo pitanje. Umjesto da covjek dok je mlad, u punoj snazi, nade radno mjesto, osnuje family i zapocne normalan život, pocinje agonija. Katastrofa ljudskog roda! Svugdje oko nas kriza, recesija. Demokracija cini svoje. Kažu ljudi, nema više mraka. Zamisliti se treba. Nema više mraka! A gdje je svjetlo? Otkazi se redaju, covjek šuti pa i kad radi nizašto, demografska slika u Hrvatskoj sve je gora... Gdje je tu zakon? Poštivanje prava, zaštita djece, briga o ljudima koji su na margini društva? Ma, jok!

Nema više smisla pitati, jaukati, cmizdriti. Pomoci niotkud! Ali zato svakodnevno bombardiranje informacijama koje dolaze s TV-a, interneta, radija, novina. Vruce linije, tarot, zvijezde znaju. Pa sapunice: španjolske, turske, turske i opet turske! A dobrog dokumentarca ili emisije gdje bi bile prezentirane moralne ljudske vrijednosti!? Corak! Nema i nema!

Pa onda kako mladost uciniti primjerom ljudskog roda? Subotom uvecer frend ode frendu noseci u ruci bocu mocnog alkohola, u džepu po mogucnosti najskuplje cigare ili, ne daj Bože, trava. Eto, to su stvari kojima se mlad covjek opušta od stresa. Stresa na radnom mjestu, u školi ili kod kuce. A onda kad agresivnost i pijanstvo izbiju na površinu? Daljinski u ruku, citajuci teletext, vidiš vijesti. Da, vijesti! Ali iz crne kronike: ubojstvo mladica, umorstva, predoziranja, svade, tucnjava.... I to je to!

Zar onda ima smisla uopce truditi se i žudjeti za svjetlijom buducnošcu kad pojedinci ne mogu ništa ako izostane potpora zajednice i cijelog društva?


Podijeli: Facebook Twiter