Vesna Vuković, kustosica, autorica, prevoditeljica i članica zagrebačkog kolektiva BLOK u uvodu jučerašnje tribine "Rad i radnici u kulturi" održane u Dnevnom boravku Rojca, ustvrdila je da je rad u kulturi, posebno od zadnje financijske krize, postao dominantna tema. Pritom je sve kurentniji pojam prekarijata i prekarnog posla, koji za sobom ne nosi niti stalno radno mjesto, niti stalne prihode. Dok je tijekom 90-ih pojam freelancera imao pozitivne konotacije, pojam prekarijata ima isključivo negativne.
- Prekarni rad gubi klasnu dimenziju; nalazimo ga u svim klasama. Prekarijat ubija mogućnost solidarizacije, štoviše produbljuje antagonizme, istaknula je Vuković i dodala da nije toliko problem u stalnom poslu, koliko u upravljanju javnim institucijama. Financiranje kulturnih djelatnosti prepušteno je gotovo u potpunosti neizvjesnim projektnim ciklusima; radni je proces strogo kontroliran, a ne postoje ozbiljne analize kako se strukturiraju natječaji. Stoga, kaže ona, treba uspostaviti solidarnu liniju između institucionalne i izvaninstitucionalne kulturne proizvodnje.
Na tribini je sudjelovala i Kristina Nefat, kostimografkinja i producentica Teatra Rubikon, a razgovor su moderirali Goran Matić iz platforme za teoriju i praksu društvenih promjena Pilula te Irena Boljunčić Gracin iz Saveza udruga Rojca. Privatnim razlozima nedolazak je opravdala najavljena sudionica tribine Tanja Miličić, voditeljica pulskog kina Valli i članica umjetničkog savjeta Pulskog filmskog festivala.
- Institucionalna proizvodnja je u krizi, a država se sve više izvlači kao subjekt financiranja. Javno je financiranje sve rjeđe. To su i globalni procesi, a ne samo naše balkansko obilježje. Primjerice, Srbija ima triput veći kulturni proračun (tri posto) od Hrvatske, no Italija ima svega 0,21 posto, nastavila je Vuković, naglasivši da je kultura javno dobro i da treba biti javno financirana.
Kristina Nefat u svom dosadašnjem 20-godišnjem kostimografskom radu na nezavisnoj sceni nikad još nije tražila posao jer su je uvijek zvali, no, kaže, u poziciji freelancera nije u mogućnosti odbijati klijente, što ponekad znači i istodobni rad na više projekata, a što može negativno utjecati na kreativnost.
Goran Matić u nastavku je kazao da će netko s četiri milijuna napraviti smeće, a netko s četiri tisuće kuna dobro umjetničko djelo. U svezi, pak, "festivalizacije kulture", Nefat je kazala da glazbeni festivali nisu loši ukoliko omogućuju razvoj umjetnika, no za Mladena Medića problem je kad se zabava za turiste u gradu (rezanje pršuta, balun na trgu…) prodaje za kulturu. S tim se složio Željko Antunović, ukazavši na problem nedodirljivih turističkih zajednica koje desetljećima financiraju pršut, malvaziju i gastro kulturu, iako to nije ni umjetnost ni kultura.
Kad je u pitanju lova, nezavisni su potpuno ovisni!
- Zagovornik sam međusektorskog udruživanja, pa čak i sa institucijama, sve dok je omogućena samostalnost u radu, kazala je u jednom trenutku koreografkinja Kristina Nefat.
Rasprava je tada, predvidljivo za namćoraste pulske prilike u kojima se najmanje govori o univerzalnoj kvaliteti pojedinog djela ili projekta (koji je, dakle, umjetnički relevantan i prepoznatljiv podjednako u Puli, Zagrebu, Londonu ili Moskvi), otišla u smjeru (ne)ovisnosti nezavisne scene, dodatno potaknuta tezom Pina Ivančića da je kod nas nezavisna scena sva ovisna o novcu, te tvrdnjom Željka Antunovića: "Jebeš umjetnika kojem treba sisa". Uzvratila im je Kristina Nefat tvrdnjom da su svi zavisni o novcu, ali da je važno biti idejno, programski i produkcijski neovisan; sam stvarati ono što želiš.
- A kad je u pitanju lova, nezavisni su potpuno ovisni, naglasila je Nefat bez protivljenja iz publike. Štoviše, jedan je istomišljenik rekao da bez mecena ne postoji nezavisna umjetnost i dodao: "Nikad nije bilo super i nikad neće biti super". (Zoran ANGELESKI)