Ima li ičeg zdravijeg od čitanja knjiga?

Senko Karuza, Zoran Ferić i Miroslav Mićanović (D. ŠTIFANIĆ)
Senko Karuza, Zoran Ferić i Miroslav Mićanović (D. ŠTIFANIĆ)

Nadahnuto i sugestivno govorili su Miroslav Mićanović i Senko Karuza o knjizi Zorana Ferića "Na osami blizu mora" (V.B.Z.).

- Prema ovoj knjizi moguće je sastaviti ljubavni rječnik, da to bude sveobuhvatnije: propadati, odsutnost, divota, askeza, čežnja, ispunjenje, sućut, dodiri, slučajnost, tijelo, drama, zagrljaj, neugodan, i štošta drugo. Ovaj roman zapravo nadilazi očekivanja autora, nadilazi prethodne priče i knjige, roman otvara neke uvide, stvara nešto što teško dostižemo, kazao je Mićanović.

Senko Karuza kazao je da su istoga dana knjigu predstavili na Stanciji Kumparička, a da je on gledao knjigu tijekom samoga procesa nastajanja, da je Ferić stvorio poetiku i kod najgorih rečenica, gdje dečki u lokalnoj birtiji vele što bi radili strankinjama, a pozicija galeba je demistificirana.

Nakon što su Mićanović i Karuza dali svoje čitanje romana, Ferić je rekao da se stilski odmaknuo od sebe, da mu je stil bogatiji, poetskiji u odnosu na ranije, a tema je mužjačka, mačistička. "Da sam to vidim kao temu, ne bih želio pročitati", kazao je.

Mićanović se osvrnuo na višestruko zanimljive priče i sudbine, a prostor kretanja daleko je veći. Potom je Ferić čitao ulomke iz romana.

Jon Kalman Stefansson dolazi s Islanda, a o njegovoj knjizi "Nebo i pakao" objavljenoj u izdanju Frakture govorio je Seid Serdarević.

Pisac je to srednje generacije, koji je i predavao u srednjoj školi, živio je u Danskoj, a kako je napomenuo Serdarević, Island je zemlja s brojnim piscima, puno se čita i radi na promociji književnosti, a njegova su djela dobila i nagrade te preveden je na 15-ak jezika.

Ovdje je opisan izniman odnos između dječaka i njegovog nešto starijeg prijatelja, koji mu je poput starijeg brata, poput oca, oni su ribari, potom otkrivaju knjige i tako se rađa fabula ovoga romana.

Autor je kazao da ga je na pisanje ovoga romana motivirala jedna vijest koju je pročitao, a potom je krenuo pisati djelo, ustvari pitajući se u razgovoru sa Serdarevićem ima li ičeg zdravijeg od čitanja knjiga.

Ovaj pisac opisuje vrijeme koje se nije puno promijenilo od srednjeg vijeka, junaci su ribari, ali sanjaju o nečem drugom. Govoreći o naslovnoj sintagmi, kazao je da je nebo mjesto potrage za smislom, a pakao je pak bez smisla te da je on na neki način naivno uvjeren da će pišući knjige naići na odgovore na takva pitanja.

Knjiga Namika Kabila naslovljena je pak "Amarcord", objavljena je u izdanju Hena.com, a o njoj su govorili Jurica Pavičić, Goran Vojnović i Dragan Velikić.

Sam naslov odmah asocira na Fellinija, a tu je govora o djetinjstvu i o migraciji. Autor je inače poznat u BiH filmu. Dragan Velikić je pri tome govorio o svome vlastitom iskustvu s filmom, te istaknuo je da ovaj roman reflektira društvene pojave i napisan je na vrlo zanimljiv način.

I Pavičić i Vojnović govorili su o tome da je to snažna knjiga, sjećanje na egzil i ono što je bilo prije.

Namik Kabil je pak na Doručku s autorom otkrio da je prije odlaska put SAD-a studirao medicinu, koju je potom prekinuo i u Americi je završio filmsku umjetnost. Naglasio je da bi režiju usporedio s ortopedijom, te da je jezik, u narativnom smislu, vrlo bitan i u filmskoj umjetnosti.

U Americi je vozio taksi, a kada se vratio morao je opet pohađati auto školu jer nije vozio auto s mjenjačem. Veli da je uživao pišući "Amarcord".

Osvrnuo se i na činjenicu da je za svaki dobar film presudan dobar scenarij te da mu je savjetima puno pomogao Miljenko Jergović. Horor ne voli, jer mu ne prija. Zaposlen je na federativnoj televiziji kao redatelj dokumentarnog programa, sretno je oženjen i ima sretnu obitelj, a na upit Voje Šiljka o migrantskoj krizi, kazao je da samo nenormalna osoba može ostati ravnodušna u svemu tome te da ga najviše plaše mediji s njihovom propagandom. Na drugi Šiljkov upit dali mi živimo ili sanjamo, odgovorio je da uvijek malo sanjamo i da samo tko nije normalan nije poludio.

U Bertijevom programu "Ljubav na drugi pogled", Tonko Maroević govorio je o "Muzama iz egzila". Tu je istaknuo, između ostalog u svome vrlo nadahnutom predstavljanju, da je egzil proširio krug iskustava, i da je to i svojevrsni kaleidoskop živih slika.

Potom su u centralnoj dvorani Boris Pavelić, Boris Dežulović, Predrag Lucić sudjelovali u programu potpisivanja knjige Borisa Pavelića "Smijeh slobode - Uvod u Feral Tribune" (treće izdanje). (V. BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter